hrvatski

Varjačić, Ljudevit

Varjačić, Ljudevit, pjesnik, pripovjedač, dramatičar ( Zagreb, 16. VIII. 1852 – Varaždin, 1926). Učiteljevao je na kaptolskoj školi u Zagrebu, zatim u Tuhlju i Varaždinu. Pisao je dječje pjesme, pripovijetke, igrokaze, pedagoško-didaktična djela, a izdao je i nekoliko slikovnica u prozi i stihovima. Najplodniji je suradnik Smilja, napisao oko 200 pjesama od kojih je polovica uglazbljeno. U njima je zapravo sve podređeno pjevnosti, jer je njegovo bavljenje glazbom odredilo pisanje stihova povišenog tona, koji odišu patriotizmom i sentimentalnošću. Opjevao je školske svečanosti, crkvene blagdane, slavne ličnosti iz naše prošlosti, pri čemu se nije trudio izbjegavati poučnost i didaktičnost. Tako je i tipični primjer pjesnika-pedagoga. U uspjelijim ostvarenjima nastoji unijeti onomatopeju kao novost u dječjoj poeziji. Najuspješnije su mu pjesme Prsti, Maca i miš, Mala pralja, , Mira i maca, te još nekolicina iz zbirke Milovanke, gdje njeguje kraći stih bez komplicirane metričke sheme, nadahnut narodnom potkom, pa ležernije i bez pouke tretira dječje teme. Jedna je njegova pjesma, s ponešto izmijenjenim riječima, postala himnom Gradišćanskih Hrvata u Austriji. BIB.: Mladice, 1874 ; Razne pjesme, 1876 ; Potočnice (pjesme i pripovijetke), Zagreb, 1876 ; Nova slikovnica za malu djecu, Zagreb, 1880 ; Čestitarke, 1883 ; Proljetno cvijeće i pjesme mlađenke, 1884 ; Šest igrokaza za mladež, 1894 ; Milovanke, Zagreb, 1894 ; Tuđinke (pjesme i pripovijetke), Zagreb, 1894 ; Košarica šale i satire , 1895 ; Ljubin vijenac , 1895 ; Lira (pjesmarica s notama), Zagreb, 1897 ; Milim pokojnicima hrvatskim pedagozima i učiteljima, Varaždin, 1898 ; U domu i naravi, Zagreb, 1903 ;

pjesme; priče; drame

nije evidentirano