hrvatski

Glagoljska apokrifne priče i legende u novom obzorju promišljanja

Apokrif kao literarni oblik seže u pretkršćansko vrijeme, radi se o knjigama koje su se najčešće pripisivane raznim mitološkim licima pa ih se zbog toga posebno štovalo. Danas ih shvaćamo kao ranokršćanske spise nepoznatih autora koji zbog raznih razloga nisu ušli u biblijski kanon te ih Crkva službeno ne priznaje. Rudolf Strohal je prikupljanjem i uređivanjem apokrifne građe želio u postojeće hrvatske kulturne obrasce uvesti nove spoznaje o njoj. Na neki se način tako vraća na početak religijskih, umjetničkih i općih kulturnih ostvaraja u Europi i Hrvatskoj sačuvanih u apokrifnim pričama, legendama i mirakulima. Pokazuje kako su neki motivi još uvijek prisutni i kako su ostali djelatni do Strohalovog vremena, a može se s pravom reći da nisu nestali niti do danas. Cilj je ovoga rada prije svega prikazati Strohalove zbirke apokrifa, legendi i mirakula te obrazložiti njegovo shvaćanje hrvatske apokrifne tradicije u europskom kontekstu. Naposljetku, namjera je ovoga rada odrediti vrijednost i važnost Strohalovih analitičkih navoda s obzirom na vrijeme kojemu pripadaju te dati suvremeni teorijski osvrt na neke od tih navoda.

Rudolf Strohal; apokrif; estetska funkcija; književnost kasnoga srednjeg vijeka

nije evidentirano