hrvatski

Hrvatska latinska hagiografija i salonitansko-splitska hagiografija sv. Domnija i sv. Anastazija

S motrišta hagiografske i literarne kritike proučena je hrvatska latinska hagiografija, te, posebno, srednjovjekovni tekstovi i literarni žanrovi latinske i hrvatske vernakularne, latinične i glagoljske, hagiografije salonitanskoga biskupa-mučenika sv. Domnija (Dujma) i njegova subrata po martiriju svetoga mučenika Anastazija (Staša). Istražen je veliki latinski korpus tekstova o sv. Domniju i sv. Anastaziju u salonitansko-splitskoj hagiografskoj književnosti, od njihovih, vjerojatnih, antičkih korijena do konca srednjega vijeka. Obrađeni su, nadalje, hrvatski latinični tekstovi o dvama mučenicima i identificirani su njihovi izvori u starijoj latinskoj hagiografskoj tradiciji. U hrvatskoj glagoljskoj književnosti otkrivena je brevijarska hagiografska legenda o sv. Dujmu, te je utvrđeno da ona manje slijedi lokalnu, salonitansko-splitsku hagiografsku tradiciju, a mnogo više neke europske hagiografske tekstove. Glagoljska je legenda o sv. Dujmu nastala, naime, kao i II. legenda o sv. Domniju salonitansko-splitskoga kroničara iz 13. st. Tome Arhiđakona ("Historia Salonitana", cap. III), iako neovisno o njemu, prema europskoj Pasiji o talijanskom mučeniku sv. Domninusu, ili sv. Donninu iz Fidenze (BHL 2264-2267), koji ima slično ime kao salonitanski mučenik i splitski patron Domnije (S. Domnius).

Hrvatska latinska hagiografija; latinska i vernakularna hagiografija sv. Domnija i sv. Anastazija

nije evidentirano