hrvatski

Pravo na naknadu za javnu posudbu: praksa europskih zemalja i Hrvatske

19.11.1992. godine Vijeće ministara prihvatilo je Direktivu 92/100/EEC koja se odnosi na prava iznajmljivanja i posudbe i ostala prava u vezi s autorskim pravima i intelektualnim vlasništvom. Direktiva se trebala primijeniti od 01.07.1994., a prvi službeni izvještaj o primjeni prikazati 1997. To nije bilo ostvareno zbog vrlo spore primjene u zemljama članicama tako da je ovaj izvještaj nastao tek 2002. godine. Razlog tome leži u činjenici da je pojam javne posudbe različito shvaćen u zemljama članicama te da je temeljen na civilizacijskim i kulturološkim različitostima. Velika različitost u tumačenjima Direktive otkrivena je prilikom ovog izvještaja te se krenulo s ujednačavanjem primjene. Osnovu za tumačenjem Direktive članice su pronašle u Članku 1 (3) koji posudbu definira kao ? davanje na korištenje u ograničenom razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi kada se to ostvaruje u ustanovama dostupnim javnosti? . Prema nacionalnim zakonodavstvima javna dostupnost osim u narodnim knjižnicama može se i ne mora odnositi na druge vrste knjižnica i ustanova. Članak 5(1) dodatno je dao mogućnost da se iznos naknade određuje slobodno, a u istom članku (3) dana je mogućnost da se određene ustanove izuzmu od nadoknade. Istovremeno je u Članku 12 upozoreno da ne smije doći do diskriminacije prema nacionalnosti. Raznolikosti u nacionalnim zakonodavnim aktima nastalim na temelju ove Direktive odnose se na vrstu intelektualnog vlasništva za koje se isplaćuje naknada, na vrste javnih ustanova koje podliježu obavezi isplate naknade, na pojam autorstva kad se ono odnosi i na određenu vrstu djela, na to tko osigurava financijska sredstva, u kojoj visini, tko ih obračunava i distribuira, te na temelju kojeg pristupa kao i na ograničenja prava na nadoknadu s obzirom na vrstu djela i nacionalnu pripadnost autora. U Hrvatskoj postoji zakonski okvir za ostvarivanje prava na naknadu za javnu posudbu u ? Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima? (2003.) ali preostaje riješiti čitav niz važnih pitanja: koja vrsta građe prema članku 33., 134. i 140. te koja vrsta knjižnica podliježu obavezi, tko za što osigurava sredstva, u kojem iznosu te iz kojih izvora. Nadalje, prema odabiru vrste autorskog djela treba definirati i konkretizirati primjenu: specificirati pojam autorstva i odrediti odnose u postocima, iznaći način prikupljanja podataka o autorima ( udruge iz članka 157?) i posudbi (koliki broj, vrsta knjižnica, izrada potrebnog softvera), odrediti tko će obavljati posao obrade podataka i isplate naknada (udruge, agencija), tko će nadzirati taj rad (Vijeće stručnjaka ?), tko će pripremiti temeljni prijedlog, za koga i u kojem roku?

pravo na naknadu za javnu posudbu; EU; Hrvatska

nije evidentirano