hrvatski

Rizik za disleksiju: uloga fonološke obrade

Želja za dobrim napredovanjem djece u svladavanju čitanja kao i pokušaji što točnijega utvrđivanja rizika za nastanak disleksije usmjerili su velik broj istraživanja na utvrđivanje vrijednosti fonološke obrade za čitanje. Premda se o znacima disleksije govori već u predškolsko doba, najveći broj radova o fonološkoj obradi i čitanju vezan je upravo za početke usvjanja čitanja i pisanja, odnosno početke školovanja. S obzirom na spomenute spoznaje o rizicima za disleksiju i vezu fonološke obrade i čitanja, u ovom će se radu opisati ova veza s osobitostima koje u nju unose obilježja hrvatskoga jezika i hrvatske latinice. Rezultati su u skladu s ostalim sličnim istraživanjima i pokazali su značajnu povezanost fonološke obrade i čitanja, premda ne u svim segmentima jednaku: posebno se važnom čini fonološka svjesnost, dok je nešto manja povezanost fonološkoga imenovanja i početnoga čitanja. Kako se radi o relativno malome uzorku djece (ispitano je 230-ero djece, a u radu su analizirani podaci za 20-ero djece s rizikom i 20-ero djece kontrolne skupine), rezultati se ne mogu generalizirati. Istraživanje je provedeno na djeci prvih razreda osnovne škole, primjenom prevedenih i prilagođenih dijelova „ The International Dyslexia Test“ (Smyth, 2000.). Zbog nedostatka standardiziranih mjernih instrumenata za ispitivanje čitanja i pisanja kao i jezičnoga znanja u hrvatskome, ovaj je rad usmjeren i na oblikovanje materijala pomoću kojega će se lako i brzo otkriti djeca rizična za disleksiju, odnosno djeca s teškoćama.

fonološka svjesnost; fonološka radna memorija; fonološko imenovanje; čitanje

nije evidentirano