hrvatski

Rekonstrukcija slike akrecijskog diska dvojne zvijezde TT Hydrae

Dvojni sustavi nam pružaju uvid u strukturu i evoluciju zvijezda jer omogućuju analizu fizikalnih parametara koje nije moguće izmjeriti u slučajevima samostalnih zvijezda. Posebno zanimljivi su bliski dvojni sustavi kod kojih je udaljenost između zvijezda reda veličine polumjera veće zvijezde. Interesantnu grupu bliskih dvojnih sustava čine zvijezde tipa Algola u kojima jedna komponenta naraste dovoljno velika te prenosi svoju materiju na drugu zvijezdu formirajući akrecijski disk oko te druge zvijezde. Za dvojne sustave svjetlosne krivulje predstavljaju izvor velike količine informacija. U slučaju pomrčinskih dvojnih sustava s akrecijskim diskom oko jedne komponente moguće je iz svjetlosne krivulje rekonstruirati sliku akrecijskog diska. Kod proučavanja dvojnih sustava rade se modeli opisani inklinacijom, masama, radijusima i temperaturama komponenata te drugim parametrima u kojima se računaju svjetlosne krivulje i uspoređuju s onim izmjerenim u različitim fotometrijskim pojasevima u cilju dobivanja modela koji je bliži stvarnom slučaju. Najveći problem je pronaći postupak optimizacije svjetlosnih krivulja budući da se radi o traženju rješenja u višedimenzionalnom parametarskom prostoru s velikim brojem lokalnih minimuma. Uspješnim se pokazao genetički algoritam, postupak koji svoje korjene vuče iz biologije i zakona genetike. Procedura uključuje opisivanje određenog broja jedinki koji odgovaraju parametrima dvojnog sustava pomoću gena. Križanjem jedinki i njihovih gena te zadržavanjem onih koji su bolje prilagođeni, nasumično se pretražuje parametarski prostor. Iako je algoritam spor, prednosti ove metode su nalaženje rješenja kod velikog broja slobodnih parametara, mogućnost izlaska iz lokalnog minimuma te činjenica da nije potrebno znati približno rješenje makar poznavanje što većeg broja parametara ubrzava račun i povećava šanse nalaska globalnog minimuma. Prilagođenost organizma je veća što sintetizirana krivulja manje odstupa od stvarne svjetlosne krivulje. U diplomskom radu će se promatrati dvojni sustav tipa Algola TT Hydrae. Bit će napravljena sinteza svjetlosnih krivulja pomoću programskog koda GEPARD (Mimica, 2001). Prijašnja istraživanja ovog sustava su ukazala na postojanje akrecijskog diska oko primarne komponente pa će se napraviti modeli bez i sa akrecijskim diskom. Također će biti napravljen i model brze rotacije primarne komponente koja postaje spljoštena uslijed vrtnje koja je veća od sinhronizirane brzine. U modelima dvojnog sustava s akrecijskim diskom će se rekonstruirati slika akrecijskog diska.

dvojne zvijezde; akrecijski disk; fotometrija

nije evidentirano