hrvatski

Sudsko-psihijatrijska procjena naknade štete nakon neovisnih traumatskih iskustava

Uvod: Dijagnostička procedura i procjena posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) vrlo je kompleksna i teško ju je postaviti s potpunom sigurnošću zbog komplicirane diferencijalne dijagnostike, a i moguće simulacije koja je još više izražena ukoliko postoji "sekundarna dobit". Ona obuhvaća otkrivanje traumatskih situacija, formalnu dijagnostičku proceduru prema suvremenim dijagnostičkim klasifikacijama, diferencijalnu dijagnostiku, funkcionalnu procjenu osobe i forenzičku evaluaciju. Dijagnostička procjena je otežana ukoliko postoji više traumatskih situacija koje mogu biti povezane sa simptomima PTSP-a. Cilj rada je prikaz složenosti vještačenja uzročno posljedične uvjetovanosti naknade štete nakon više traumatskih iskustva. Opis ispitanika: Radi se o osobi koja je psihijatrijski prvi puta liječena nakon akutne psihotične dekompenzacije koja je uslijedila nakon samoubojstva susjeda. Nakon liječenja je došlo do stabilizacije stanja, te je i na liječničkom pregledu proglašen sposobnim i radio je kao pomorac. Više godina potom, nesretnim slučajem je poginuo njegov sin, na što je reagirao neposrednom reakcijom žalovanja i tada mu nije bila potrebna psihijatrijska pomoć. Nekoliko mjeseci po tom događaju, doživio je pomorsku nesreću i potapanje broda na kojem je plovio uslijed čega je imao neposrednu intenzivnu psihičku i fiziološku reakciju uslijed doživljenog straha. Tijekom nadvještačenja naknade štete sud je tražio da se utvrdi dijagnoza od koje se tužitelj liječi, kako se manifestiraju posljedice bolesti, da li je i u kojoj mjeri tragedija zbog gubitka sina utjecala na psihičko stanje tužitelja, te da li se može procijeniti u kolikom intenzitetu i da li su psihičke tegobe koje tužitelj sada trpi nastale zbog stresa koji je tužitelj doživio potonućem broda ili su one posljedica obiteljske tragedije, te da li su postojale psihičke tegobe na strani tužitelja i prije obiteljske tragedije, da li se mogu razlučiti nakon obiteljske tragedije, te da li psihičke tegobe koje je tužitelj pretrpio gubitkom sina utječu na današnje psihofizičko stanje i u kolikom omjeru. Zaključak: S obzirom na složenost zahtjeva koji su postavljeni od strane suda u kojima se traži procjena utjecaja i razdvajanje pojedinih traumatskih iskustava, namjera nam je ukazati na neophodnost sustavnog pristupa svakom zasebnom traumatskom događaju, a tek potom donošenja aktualne dijagnoze i procjene stanja bolesnika. Na taj način se može osigurati objektivnost i dosljednost kako u kliničkoj, tako i u forenzičnoj praksi.

naknada štete; trauma; PTSD; posttraumatic stress disorder

nije evidentirano