hrvatski

Uvod

Drugi hrvatski simpozij posvećen poremećajima uzrokovanim stresom organizira se godinu dana nakon prvog simpozija što pokazuje veliki interes za navedenu problematiku. Ove godine se je okupio veći broj stručnjaka nego lani (psihijatri, psiholozi, socijalni pedagozi, istraživači, itd.) koji se bave tim područjem. Od proteklog simpozija uža radna grupa se sastala u nekoliko navrata u Klinici za psihijatriju i Referentnom centru za poremećaje uzrokovane stresom Kliničke bolnice Dubrava. Imali smo dva radna sastanka na kojima su prisustvovali voditelji Regionalnih centara za psihotraumu (prof. dr. sc. Tanja Frančišković, prof dr. sc. Željka Vukšić-Mihaljević, dr. sc. Dolores Britvić i prim. dr. sc. Davor Rak) uz prof. dr. sc. Dragicu Kozarić-Kovačić i prof. dr. sc. Mirjanu Grubišić-Ilić iz Referentnog centra za poremećaje uzrokovane stresom. Osim kliničara bili su prisutni i znanstvenici Instituta Ruđer Bošković: dr. sc. Nela Pivac i dr. sc. Dorotea Mueck-Šeler iz Laboratorija za molekularnu neurofarmakologiju, te dr. sc. Sandra Kraljević-Pavelić i dr. sc. Karlo Hoek Laboratorija za sistemsku biomedicinu Zavoda za molekularnu medicinu, zatim su sastancima nazočili akademik Dragan Dekaris, prof dr. sc. Sabina Rabatić, dr. sc. Ante Sabionello, dr. Anđelko Vidović i dr. Katja Gotovac iz Imunološkog zavoda i dr. sc. Tanja Jovanović. Raspravljalo se o daljnjoj suradnji kako u kliničkom tako i istraživačkom radu u području istraživanja poremećaja uzrokovanih stresom, te o zajedničkim istraživačkim projektima. . Također je i definirana tema drugog hrvatskog simpozija. Dogovoreno je da to bude prvenstveno dijagnostika budući da još uvijek postoji velika neusklađenost u dijagnostici ovih poremećaja u kliničkom, forenzičkom i istraživačkom radu, iako je prošlo više od 15 godina kako se u Hrvatskoj počela razvijati psihotraumatologija. Stoga je najveći broj radova u simpoziju usmjeren na dijagnostiku ovih poremećaja s kliničkog, ali i biološkog aspekta. Posebno je potrebno istaknuti da sudjeluju i istraživači koji se bave biološkim pristupima posttraumatskom stresnom poremećaju i koji usko surađuju s kliničarima sto dodatno može unaprijediti razumijevanje etiologije ovog poremećaja, isto tako i dijagnostike, ali i terapije. Osim prezentacije vlastitih radova na simpoziju će se ponovno raditi u radionicama kako bi se što neposrednije razmijenila naša iskustva i obogatile vlastite spoznaje, te dao doprinos razvoju psihotraumatologije u hrvatskoj psihijatriji i biološkim istraživanjima. To je osobito važno jer značajni broj krevetnih psihijatrijskih kapaciteta je zauzet bolesnicima koji boluju od poremećaja koji su uvjetovani stresom. Daleko je veći broj njih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u polikliničko-specijalističkoj zaštiti. Ovo se ne odnosi samo na osobe s ratnim traumatskim iskustvima već i na osobe koje imaju civilna traumatska iskustva i koje sve češće traže pomoć. Posebno mi je drago navesti da je od prošlog simpozija izašao i tematski broj Croatian Medical Journala koji je posvećen posttraumatskom stresnom poremećaju i u kojem je tiskano osam radova. Jedan se rad odnosi na heterogenost i intenzitet simptomatologije kod ratnog posttraumatskog stresnog poremećaja, u drugom radu se istraživala povezanost psihijatrijskog herediteta i poremećaja uzrokovanih stresom i zaključeno je da nije nužno postojanje psihijatrijskog herediteta za razvoj simptoma PTSP, kao što je to slučaj kod psihijatrijskih bolesti ili bolesti ovisnosti. Treći rad pokazuje da je oštećeno kratkotrajno pamćenje i vizualna retencija kod osoba s ratnim PTSP-em, međutim ti kognitivni deficiti ne moraju biti nužno povezani s traumatskim iskustvima. Četvrti rad istražuje važnost socijalnog prepoznavanja i reagiranja od strane društva i okoline u liječenju ratnog PTSP-a, te pokazuje da l2-mjesečna terapija nije dovela do većeg poboljšanja osim kod intruzivnih misli. Peti rad se opisuje psihološke posljedice kod žena koje su bile izložene prolongiranim ratnim i poslijeratnim socijalnim stresorima. Pokazalo se da one imaju različite vrste posttraumatskih reakcija. Šesti rad se prikazuje sekundarnu traumatizaciju žena branitelja koji se liječe zbog PTSP-a koje u 39% imaju simptome sekundarne traume koja je češća ukoliko su dulje u braku i nezaposlene. Sedmi rad je potvrdio da je imuni sustav promijenjen tijekom kroničnog PTSP-a i da reakcija hipotalarničko-pituitarnoadrenalne osi se mijenja s trajanjem bolesti. Osmi rad nudi novi prikaz za dijagnostiku PTSP i komorbidnih dijagnoza primjenom inteligentne analize podataka. Učinjeni su različiti modeli dijagnostike primjenom psihijatrijskih intervjua i skala i u svima se pokazalo da dobro razlikuju diferencijalne dijagnoze neurotskih, somatoformnih i drugih poremećaja uzrokovanih stresom od PTSP-a. Nije niti čudno da je PTSP izazov za kliničare, ali i istraživače, što pokazuje i porast broja MEDLINE primarnih i revijalnih publikacija u razdoblju od 1979. do 2005. godine koje se odnose na termine za pretraživanje pod &laquo ; ; PTSP&raquo ; ; ili &laquo ; ; Post-Traumatic Stress Disorder&raquo ; ; , Stoga ćemo ove godine imati i predavanje urednika CMJ koji će pokazati i stanje publikacija u tom časopisu kroz ratno i poslijeratno razdoblje vezano uz temu PTSP i srodne psihopatologije u Hrvatskoj. Kako odgovor na različite stresore ne zahvaća samo psihičku domenu ljudskog života, već se javlja i kao čimbenik u različitim tjelesnim poremećajima. Ove godine će se u plenarnom predavanju govoriti i o povezanosti psihičkih i dermatoloških poremećaja. Želja nam je nastaviti ovu kratkotrajnu, ali vrlo plodnu suradnju unutar psihijatrije, posebno područja psihotraumatologije, da unaprijedimo našu dijagnostiku i terapiju te istraživanja u suradnji s kolegama koji se bave ovom problematikom na razini psihobiologije, imunologije, neuroslikovnih prikaza mozga, itd., ali da unaprijedimo i suradnju s drugim kliničarima budući da stres je sastavni dio našega života, a traumatski stres je patološki odgovor na njega s implikacijama na psihičkoj i tjelesnoj razini. Posebno zahvaljujemo Predstavništvu u Hrvatskoj tvrtke Eli Lilly (Suisse) koja je i ovaj puta svojom neobvezujućom obrazovnom potporom pomogla održavanje ovoga simpozija.

simpozij; stres; PTSP; posttraumatski stresni poremećaj

nije evidentirano