hrvatski

Povijest šivaćih strojeva

Najraniji očuvani arheološki nalazi, koji potvrđuju ljudsku aktivnost izrade odjeće, datiraju iz vremena od 20 000 godina prije Krista. Može se pretpostaviti da je izrada odjeće započela i davno ranije, ali zbog organskog porijekla korištenog materijala za odjeću, postoji značajna vjerojatnost da je došlo do raspada tih materijala zbog prirodnih utjecaja, pa stariji ostaci odjeće nisu mogli biti sačuvani. Rani ljudi su, za izradu odjeće, najčešće koristili životinjske kože koje su na obodu bušili oštrim predmetima, a potom su, kroz nastale rupice provlačili liko dobiven iz kore drveća. Za bušenje rupica su koristili oštre vrhove kamenja, riblje kosti, kosti životinja, životinjske rogove i zube, trnove i zašiljeno drvo. U prvoj fazi mlađeg paleolitika (aurignacianu) pojavile su se i igle bez ušica, a u drugoj fazi mlađeg paleolitika (solutreanu) pojavile su se igle s ušicom. Pojavom metalnog doba pojavile su se i prve igle za šivanje izrađene od zlata i bakra, a kasnije i bronce, a pojavom manufaktura došlo je do podjele na više tehnoloških postupaka. To je predstavljalo poticaj mnogim izumiteljima koji su konstruirali šivaći stroj ili dijelove šivaćih strojeva. Daljnji razvoj nastavljen je tijekom 20. stoljeća kada su znatno unaprijeđene konstrukcije šivaćih strojeva općih namjena i specijalnih šivaćih strojeva. U ovom stoljeću razvijeni su i prvi šivaći automati i agregati, isprva zahvaljujući razvoju strojarstva, a kasnije elektrotehnike i elektronike. Razvoj računalne tehnike doprinio je pojavi numerički vođenih strojeva, šivaćih robota i inteligentnih šivaćih strojeva.

Povijest; šivaći strojevi

nije evidentirano