hrvatski

Samovrednovanje u funkciji trajnog razvitka učiteljeve kompetentnosti

Učitelj ima poseban i presudan utjecaj na kvalitetu obrazovanja. Širenje obrazovnih mogućnosti i stalni pritisak na povećanje obrazovne kvalitete bitno utječu na isticanje profesionalizma kao vrhunskog dosega učiteljske profesije. U razvijenim se europskim obrazovnim sustavima provodi samovrednovanje škola kao mehanizam trajnog praćenja i unaprjeđivanja njihove kvalitete. Ono je postalo procesom i integralnim dijelom funkcioniranja obrazovnih sustava. Pored nesporne vrijednosti vanjskog vrednovanja, samovrednovanje se pokazalo najučinkovitijim sredstvom promicanja kvalitete škola, odnosno otkrivanja i shvaćanja vlastitih profesionalnih prednosti i nedostataka temeljem čega se mogu prepoznati i definirati ciljevi profesionalnog djelovanja, ali i razvijati školski razvojni planovi. U ovom se radu učiteljevo samovrednovanje razmatra u kontekstu razvoja njegove profesionalne kompetentnosti indicirane prvenstveno kvalitetom obrazovanja, odnosno kvalitetom nastave i učenja. Učitelji bi smovrednovanje trebali shvaćati kao dio svoga uobičajenog profesionalnog djelovanja i kao integralni dio reflektirajućeg nastavnog rada. Temeljni je cilj učiteljeva samovrednovanja utvrđivanje dostignute obrazovne kvalitete, kao polazišta za planiranje razvojnih aktivnosti, i u konačnici stalno unaprjeđivanje kvalitete nastave i učenja. Samovrednovanje, kao trajan proces, karakterizira prikupljanje relevantnih prosudbenih informacija koje se brižljivo, etično i realistično samoanaliziraju i temeljem toga izvode odgovarajuće prosudbe i odluke. Na taj se način prepoznaju vlastite prednosti, nedostaci i stvarne mogućnosti za daljnje napredovanje i razvitak učiteljeve profesionalne kompetentnosti usklađene s dinamičnim i složenim zahtjevima vremena u kojem živimo i svih neizvjesnosti koje slijede u budućnosti.

učiteljevo samovrednovanje; učiteljeva profesionalna kompetentnost; nastavni proces; kvaliteta obrazovanja i učenja

nije evidentirano