hrvatski

Plazmidi za rekombinaciju u bakteriji Escherichia coli u in vivo uvjetima

Preporučene metode za izolaciju plazmidnih DNA vektora pMBO132, pMBO93 i pDCM111, prisutnih u stanicama bakterije Escherichia coli RVsmc, nisu dale DNA pripravke visoke koncentracije i čistoće prikladne za analizu restrikcijskim endonukleazama. Plazmidne DNA vektora pMBO132, pMBO93 i pDCM111, zadovoljavajuće koncentracije i čistoće, mogu se uspješno izolirati iz stanica bakterije E. coli DH5a nakon transformacije stanica tog soja s DNA vektora. Veličine plazmidnih DNA vektora pMBO132, pMBO93 i pDCM111, linearizirane restrikcijskim endonukleazama SalI, EcoRI i HindIII, identične su veličinama vektora opisanih u literaturi,. Linearizacijom i spajanjem DNA plazmida pPZG50 i pMBO132 konstruiran je vektor pPZG51 sposoban za prijenos konjugacijom iz stanica bakterije E. coli u stanice bakterije S. rimosus i integraciju u kromosom te bakterije. Analiza uspješnosti konstrukcije plazmidnog vektora pPZG51 pokazuje da, iako je vektor uspješno konstruiran, tijekom replikacije u stanicama soja E. coli DH5a najvjerojatnije dolazi do spontanih delecija dijelova njegove DNA. Taj vektor možda ipak može upotrijebiti za prijenos konjugacijom iz stanica bakterije E. coli u stanice bakterije S. rimosus i integraciju DNA vektora u kromosom te bakterije.

Escherichia coli; plazmidi; in vivo rekombinacija

nije evidentirano