hrvatski

Polimorfizam paraoksonaze (PON) u bolesnika s visokim stupnjem stenoze moždanih arterija

Humana serumska paraoksonaza (PON) je enzim združen s HDL-om koji značajno smanjuje nastanak lipidnih peroksida tijekom LDL oksidacije. Polimorfizmi pon1 i pon2 gena (L55M i Q192R kod pon1 i S311C kod pon2 gena) povezuju se s povećanim rizikom od razvoja ateroskleroze, no nije jasno da li u tom procesu presudan utjecaj ima genotip ili fenotip. Cilj rada. Odrediti frekvencije polimorfizma u kodirajućim (L55M i Q192R) i promotorskoj (C(-108)T) regiji pon1 gena, te u kodirajućoj regiji pon2 gena (S311C) u bolesnika sa stupnjem stenoze moždanih arterija većim od 70% jedne ili obje karotidne arterije. Materijal i metode. DNA je izolirana iz pune krvi na analizatoru ABI PRISM 6100 (Applied Biosystems). Polimorfizam kodirajućih regija (L55M i Q192R) i promotorske regije (C(-108)T) pon1 gena, odnosno kodirajuće regije (S311C) pon2 gena je određena PCR-RFLP postupkom uz početnice i uvjete PCR reakcije prema metodi Sanghera i sur. (1). Kontrolnom skupinom obuhvaćeno je 30 zdravih ispitanika (dobrovoljnih davatelja krvi), dok je skupina bolesnika obuhvatila 29 bolesnika sa stupnjem stenoze moždanih arterija većim od 70% jedne ili obje karotidne arterije (stupanj stenoze utvrđen prema angiografskim kriterijima hemodinamske značajnosti stenoze). Za izračunavanje frekvencija genotipova korišten je Hardy- Weinberg ekvilibrij, a za usporedbu dobivenih i očekivanih frekvencija korišten je  - kvadrat test (p 0, 05). Rezultati. Na temelju rezultata  - kvadrat testa zaključeno je da ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji L55M genotipa (0, 2856), Q192R genotipa (0, 9255), C(-108)T genotipa (0, 7461) i S311C genotipa (0, 9214) između skupine bolesnih i kontrolne skupine. Zaključak. Preliminarni rezultati istraživanja pokazuju da nema statistički značajne razlike u frekvencijama polimorfizma pon1 i pon2 gena između kontrolne skupine i skupine bolesnika sa stupnjem stenoze moždanih arterija većim od 70% jedne ili obje karotidne arterije i ukazuju na zaključak da isključivo genotip humane serumske paraoksonaze nema odlučujući utjecaj na nastanak aterosklerotskih promjena, što je potvrđeno i u dosad objavljenim radovima (2). U budućnosti je svakako potrebno dodatna ispitivanja provesti na većem broju ispitanika, a od koristi bi bilo učiniti i korelaciju PON genotipa s pripadajućim PON aktivnostima

polimorfizam paraoksonaze; cerebrovaskularna stenoza

nije evidentirano