hrvatski

Pravno uređenje instituta liječničke tajne u hrvatskom pravu

U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba ima pravo na povjerljivost svih podataka koji se odnose na stanje njezina zdravlja, a pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje zdravlja pacijenta proizlazi iz prava osobnosti koje raznim sredstvima štiti personalitet čovjeka. Za obavljanje liječničke djelatnosti značajno je da se njezin uspjeh temelji na uzajamnom povjerenju liječnika i pacijenta, te je nužno da određeni podaci o zdravlju pacijenta ostanu tajni, nedostupni trećim osobama. U tom smislu, liječnička tajna je vrsta pozivne, odnosno profesinalne tajne koja je vezana za obavljanje liječničkog poziva. Pod zaštitu liječničkom tajnom potpadaju svi podaci o pacijentu i njegovoj okolini koji su liječniku povjereni ili koje je on spoznao prilikom obavljanja svoga poziva, kao i pisana priopćenja pacijenta, bilješke o pacijentu i svi nalazi do kojih se došlo medicinskim ispitivanjem. Čuvanje liječničke tajne je etička i pravna dužnost liječnika, odnosno zdravstvenih djelatnika, a neovlašteno odavanje liječničke tajne može za osobu koja ju je povrijedila imati različite posljedice i odgovornosti. Autor u radu, nakon pojmovnog i sadržajnog objašnjenja instituta liječničke tajne, ukazuje na uzroke i načine povrede liječničke tajne, a posebno na modalitete ovlaštenog i neovlaštenog odavanja podataka koji predstavljaju liječničku tajnu.

liječnička tajna; hrvatsko pravo

nije evidentirano