hrvatski

Hrvati od gusarske države do samostalnosti

Tekst je nastao kao hrvatski dodatak knjizi Carla Alberta Brioschija o povijesti korupcije. Već na početku autor ustvrđuje: Prvo, korupcija je nemoral, ali nije svaki nemoral korupcija. Drugo, korupcija je vrlo često krađa, ali nije svaka krađa korupcija. Korupcija je redovito vezana ne samo za opću moralnost, nego prije svega za vlast, odnosno za moralnost u provođenju ovlasti, dužnosti ili javnih službi. Primjeri koje se mogu naći u hrvatskoj povijesti uključuju, među inim, optužbe o simoniji u srednjem vijeku, komisijski utvrđene zlorabe ovlasti feudalaca, iznuđivanje mita u doba progona vještica, skandale u doba habsburške vlasti, iznude u doba NDH, postupna depersonalizacije uzajamnosti u socijalističkoj Jugoslaviji i "komutiranje" uzvrata usluga u novčane isplate, "lov u mutnom" na početku današnje Hrvatske – tijekom domovinskog rata, zajedno s aferama oko privatizacije, sukobima interesa i slično. No osim pojedinih primjera, autor opisuje i opći razvitak "hajdučkog mentaliteta", osobito u dinarskom pojasu, na što je uvelike utjecao korupcijski obrazac koji se razvio u osmanskom carstvu u doba svog propadanja. Naime, autor ističe: Iako nema osnove okriviti osmansku državu, ili "Turke", za sva zla koja su se sručila na zemlje "Balkana" i na hrvatske krajeve koje su pale pod osmansku vlast, korupcijski obrazac koji se u toj državi razvio imao je velik odraz na opće shvaćanje vlasti i javnih službi, dok je širenje seoskog razbojništva utjecalo na opći odnos podanika prema zakonu, pravdi i poretku. Autor smatra da se takav model duboko ukorijenio u nekim područjima Hrvatske te da se zadržao sve do sredine 20. stoljeća, kad su ga masovne migracije iz sela u grad raširile gotovo svuda. S tim u vezi, autor se poziva na Brioschijev rad, na to što je Brioschi i posredno i izravno istaknuo da se klice korupcije nalaze u nama. Jer kada taj problem pokušavamo nekako operacionalizirati u odnosu na hrvatski primjer, onda ne treba misliti da smo takvi iz nekih urođenih razloga, nego treba tražiti kakve su povijesne okolnosti do toga dovele – i zašto i kako te okolnosti i dalje djeluju. Uzevši u obzir fenomene korupcije, autor zapravo pokušava tumačiti korupciju s obzirom na razvitak stanovitih oblika etničke psihologije, no te oblike ne smatra svojstvenima etniji kao takvoj, nego povijesnim uvjetima u kojima se etnija razvijala.

Hrvati ; povijest ; korupcija ; etnopsihologija

nije evidentirano