hrvatski

Kierkegaardova egzistencijalistička antropologija

Cilj nam je bio istražiti Kierkegaardovu egzistencijalističku antropologiju. Kierkegaard tvrdi kako će mnogi o njemu reći da istražuje već zaključeno i mnogo puta diskutirano područje u kojem nema nikakvih 'kopernikanskih obrata'. Međutim, sam pojam egzistencije predstavlja novost. Čovjek se, naime, u Kierkegaardovoj doktirni pojavljuje na jedan nov i orginalan način. Ne dozvoljava da ga se reducira na puku apstrakciju i mišljenje, na gole esencijalne činjenice. Važan je svaki čovjek pojedinačno, tj. svaka egzistencija. Kierkegaard razlučuje čovjekov naravni i povijesni bitak. Naglasak stavlja na povijesni iz jednostavnog razloga što je podložan našem izboru i odgovornosti. Čovjek nije istinski i potpuni čovjek od rođenja. Nego to postaje tek kada je izabrao svoj apsolutni ja, tj. kada je aposlutno izabrao samog sebe, s napomenom kako nam dozvolu da postanemo potpuno ostvareni i apsolutni ljudi može dati samo Bog, kao najuzvišeniji Apsolut

„ čovjekov apsolutni ja“; izbor; odluka; odgovornost; estetički; etički; religiozni stadij; egzistencija; singularnost

nije evidentirano