hrvatski

Erlihioze: nove spoznaje

Erlihioze su bolesti uzrokovane sitnim bakterijama erlihijama, prenesenim ubodom krpelja. Humane erlihioze samo su dio velike skupine erlihioza u veterinarskoj medicini. Erlihije su sitne (0, 2-0, 4 &micro ; m, morule do 4 &micro ; m), pleomorfne, gram-negativne, obvezatne unutarstanične bakterije, smještene u stanicama domaćina u fagocitnoj vakuoli mononuklearnih ili polimorfonuklearnih leukocita. U humanoj patologiji, ovisno o vrsti stanica u kojima bakterija parazitira, opisana su dva oblika bolesti: humana monocitna (monocitofilna) erlihioza (HME) i humana granulocitna (granulocitofilna) erlihioza (HGE). Uzročnici HME oblika su: E. chaffeensis, E. canis i Neorickettsia sennetsu, uzročnik sennetsu groznice, a uzročnici HGE su Anaplasma (Ehrlichia) phagocytophilum i E. evingii. Većina HGE i HME javlja se u mnogim područjima SAD-a, a sennetsu erlihioza na Dalekom Istoku (Malezija, Japan). Tijekom posljednjih nekoliko godina u nekim europskim zemljama, u susjednoj Sloveniji i kod nas u Hrvatskoj (u okolici Koprivnice), zabilježeni su klinički opisi i laboratorijski dokazi humane anaplazmoze (HGE), a do danas nema u Eu&not ; ropi uvjerljivih izvješća o prisutnosti nekih drugih humanih erlihioza. Prijenosnik uzročnika bolesti je krpelj Ixodes ricinus, a mali sisavci Apodemus sylvaticus, Apodemus flavicollis, naročito Chlethrinomys glareolus, su najvažniji sprem&not ; nik Anaplasma phagocytophilum u Europi. Klinička slika erlihioza može biti prezentirana raznolikim spektrom simptoma i znakova, od blagog do teškog multisistemnog oblika bolesti. Prosječno 40% oboljelih zahtjeva hospitalizaciju. Prosječno inkubacijsko razdoblje je 7 dana. Početni simptomi su povišena temperatura, groznica, glavobolja, mijalgije i malaksalost, a u kasnijem tijeku bolesti izraženi su mučnina, anoreksija i gubitak težine. U manje od polovice bolesnika vidljiv je makulopapulozni, ponekad petehijalni osip (češće u djece). Značajni laboratorijski nalazi su leukopenija, trombocitopenija i povećane vrijednosti hepatocelularnih enzima. Dijagnoza bolesti je temeljena na epidemiološkim i kliničkim podacima, vizualizaciji intracitoplazmatskih uklopina (morula) u cirkulirajućim leukocitima, izolaciji mikroorganizama (u referentnim laboratorijima), detekciji erlihijske DNK reakcijom lančane polimeraze i serološkim testovima (test indirektne imunofluorescencije, IFA). Učinkovito je liječenje primjenom starih tertaciklinima (25 mg/kg/dnevno u 4 jednake doze) i doksiciklina (2 100 mg). Jedine učinkovite preventivne mjere su izbjegavanje kontakta s krpeljima, traženje krpelja prihvaćenog na koži čovjeka i njegovo odstranjivanje s tijela.

Erlihije; erlihioze; krpelji; zoonoze; prevencija

nije evidentirano