hrvatski

Što je novo u epidemiološkim osobitostima hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom u Hrvatskoj?

U radu su opisana epidemiološka obilježja hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom (HVBS) u Hrvatskoj, na temelju analize dostupnih publiciranih podataka te epidemioloških podataka vojne preventivnomedicine službe. U razdoblju od 1. siječnja 1987. pa do kraja 2002. zabilježeno je 555 oboljelih, od čega je 160 (28, 8%) vojnika. Smrtnost se kretala do 15, 5%, prosječno 1, 1% (6/555). Najveći broj oboljelih (320) zabilježen je 2002. godine kada su, za razliku od epidemije zabilježene 1995. godine, samo 13 oboljelih bili vojnici. Najveći prosječni broj oboljelih zabilježen je tijekom lipnja i srpnja, u toplijem dijelu godine, kada je aktivnost rezervoara zaraze i ljudi-domaćina veća. HVBS se u sporadičnom ili epidemijskom obliku redovito javlja u svojim prirodnim žarištima. Poznata prirodna žarišta su Plitvice, Slunj, Ogulin, Pakrac, Velika i Mala Kapela, okolica Zagreba (Velika Gorica, Jastrebarsko, Zapadna Slavonija, okolica Novske i Dinara. Bolest do sada nije zabilježena na otocima i priobalju. javlja se i u susjednim zemljama: Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. U Hrvatskoj su do sada dokazani uzročnici tipa Dobrava i Puumala. Glavni rezervoari zaraze su Clethrionomys glareolus, Apodemus flavicolis, Apodemus agrarius i Apodemus Sylvaticus. Tipični biotopi prirodnih žarišta HVBS u Hrvatskoj su listopadne šume. Epidemija 2002. godine potvrđuje pretpostavku da je gotovo cijelo kontinentalno područje Hrvatske prirodno žarište ove bolesti.

hemoragična groznica s bubrežnim sindromom; prirodna žarišta; epidemiološke karakteristike; Hrvatska

nije evidentirano