hrvatski

Neprikladnosti korištenih naziva za osobe s invaliditetom promotrena s (bio)etičkog zrenika

Prilična konfuznost pri imenovanju djela populacije kojega karakterizira veća ili manja deficitarnost funkcioniranja organ(izm)a, naime osoba s invaliditetom, evidentna je ne samo u govoru običnih ljudi, nego i u medijima, stručnoj, znanstvenoj i inoj literaturi. Mnoštvo je naziva u hrvatskom jeziku koji se pri tome koriste poput: "invalidi", "invalidne osobe", "hendikepirane osobe", "osobe s hendikepom", "osobe s tjelesnim i duševnim oštećenjem", "osobe s poteškoćama u razvoju", "osobe s posebnim potrebama", "osobe sa smanjenom radnom sposobnošću", "osobe s invaliditetom" itd., no svakom od ovih koncepata mogu se staviti i određeni prigovori. Bilo da ih se promatra sa etimološkog, socijalnog, (bio)etičkog ili nekog od brojnih drugih aspekata, čini se da niti jedan od spomenutih koncepata nije u potpunosti prikladan. Stoga se upravo problematikom ovih i ovakvih koncepata bavi ovaj prilog. Istodobno u njemu se donose i rezultati empirijskog istraživanja provedenog među osobama s invaliditetom (N=397) koji mogu biti svojevrsna potvrda naprijed postavljenih tvrdnji, no ujedno su i pokazatelji potrebitosti konkretnih akcija lokalnih i državnih institucija (ali i društva u cjelini) s ciljem podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom i njihova ravnopravna sudjelovanja u životu društvene zajednice.

Osobe s invaliditetom

nije evidentirano