hrvatski

Potrebe za zaštitom zdravlja

Podaci istraživanja ukazuju kako se položaj starijih ljudi u razvijenijim zapadnim državama svijeta mahom naglo i pozitivno mijenja u posljednjih dvadesetak godina. Međutim, hrvatska gerontološka istraživanja ukazuju na stajališta o starijim ljudima koja su većim dijelom negativna i u kojima se stvarne funkcionalne sposobnosti starijih ljudi najčešće potcjenjuju. U preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i u znanstveno- gerontološkim pristupima zaštiti zdravlja starijih ljudi ističe se kako bi bilo poželjno osigurati takvu zaštitu zdravlja koja omogućuje da stariji čovjek što dulje živi u svom domu, da se upućuju na skrb u odgovarajuću zdravstvenu instituciju tek kada je to neizbježno zbog bitnog pogoršanja zdravstvenog stanja i funkcionalne onesposobljenosti. Veliki udio starijih ljudi (85%) također je mišljenja da bi ljudi trebali starost provoditi u svom domu. Zaštita zdravlja u prebivalištu starijeg čovjeka, osim u izuzetnim određenim slučajevima kućnog liječenja, zahtjeva i mnogo manja financijska zdravstvena ulaganja nego svi oblici tzv. zatvorene zaštite (akutne bolnice, gerijatrijske bolnice, domovi za njegu starijih i nemoćnih osoba i druge socio-zdravstvene ustanove). Jedan od uzroka javljanja zdravstvenih potreba za kućnim ili bolničkim, a ne samo ambulantnim liječenjem, često nisu bolesti, već nemogućnost starijih ljudi ili njihovih bližnjih da starijim ljudima osiguraju sve što je neophodno za svakodnevni život. Zbog toga se ovdje neće raspravljati o bolestima koje bi se mogle liječiti u kući, već potrebama za uslugama u kući, nezavisno od toga jesu li i koje su bolesti prisutne. Prema podacima hrvatskih gerontoloških istraživanja, a slični su i podaci mnogih stranih istraživanja, udio starijih ljudi kojima su neophodne usluge u kući ne prelazi 16%, dakle najviše svaki šesti stariji čovjek treba takve usluge. Razumljivo je da je taj udio starijih koji trebaju usluge u kući različit u ranijoj, srednjoj i dubokoj starosti i dvostruko je veći u dubokoj starosti od 85 i više godina. To je zbog toga što je među najstarijima najveći udio onih kojima trebaju zdravstvene usluge u kući i zbog sniženja njihove funkcionalne sposobnosti te zbog veće učestalosti osamljenosti najstarijih ljudi. U sadašnjim uvjetima, u Hrvatskoj je najčešća mogućnost trajnog boravka starijih ljudi u ustanovama tipa domova za njegu starijih i nemoćnih osoba, a postoji i mali broj socijalno-zdravstvenih ustanova. Međutim, u skladu s definiranom bolničkom hrvatskom mrežom iz 2002. godine u Hrvatskoj postoje 2 registrirane specijalizirane gerijatrijske bolnice te nekoliko psihogerijatrijskih odjela psihijatrijskih bolnica sa najvećim psihogerijatrijskim odjelom koji se nalazi u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, u kojima je prosječno trotjedno gerijatrijsko liječenje. Sve druge bolnice namijenjene su samo kratkotrajnoj akutnoj zdravstvenoj skrbi gerijatrijskog bolesnika. Korisnici domova i socijalno-zdravstvenih ustanova najčešće su obuhvaćeni primarnom zdravstvenom zaštitom, a u pojedinačnim slučajevima osiguranom i konzilijarnom specijalističko-gerijatrijskom zaštitom. Povjerenstvo za gerijatriju Ministarstva zdravstva Hrvatske predložilo je standard broja gerijatrijskih postelja na 100 000 osiguranika za 2002. godinu koji iznosi 35 u odnosu na 23, 5 sadašnjeg standarda iz 2001. godine. To je u skladu sa sadašnjim stanjem broja gerijatrijskih postelja koji je u 2001. iznosio 999, a po korigiranom prijedlogu istog Povjerenstva za 2002./2003. godinu treba preustrojom iznositi 1279 gerijatrijskih postelja sa dodanih 284 psihogerijatrijskih postelja unutar hrvatske bolničke mreže.

starije osobe, primarna, sekundarna i tercijarna prevencija, kvaliteta života, institucijska i izvaninstitucijska skrb

nije evidentirano