hrvatski

Pčele i okoliš

Suživot pčela i biljaka odražava se kroz prilagodbe, kako pčela tako i biljaka. Veza između pčela i biljaka danas je neraskidiva , a u sadašnje vrijeme izložena je čitavom nizu opasnosti (tagađenja, klimatske promjene, primjena sintetskih tvari u ekosustavu). Svaka pa i najmanja promjena u ovoj krhkoj ravnoteži može poslužiti kao indikator narušavanja stabilnosti ekosustava. Načinom života i povezanosti s prirodom, pčele i njihovi proizvodi mogu poslužiti kao indikatori stanja okolioša. Novije definicije pod pojmom bioindikator podrazumijevaju ne organizme koji mogu biti mjerilo biološkog integriteta životnih zajednica (biocenoza) te sigurno upozorit na ekološke poremećaje u životnoj sredini , poremećaje uvjetovane različitim zagađenjima ili stresnim čimbenicima u okolišu. Stoga bi pčele na prvi pogled teško mogli svrstati među bioindikatorske organizme, no ipak pčele mogu poslužiti kao indikatori stanja okoliša izloženog onečišćenju u globalnom mjerilu. To se prije svega odnosi na onečišćenja uvjetovana suhim i/ili mokrim taloženjima iz atmosfere. Površina koju pokrivaju pčele u procesu sakupljanja peludi, nektara ili medne rose može se prikazati krugom polumjera nekoliko kilometara. Obzirom na broj pčela radilica u prosječnoj zajednici, broj odlazaka iz košnice u sakupljanje hrane te broj posjećenih točaka tijekom jednog izlaska, med predstavlja uzorak koji je sakupljen na desecima i desecima milijuna pojedinačnih točaka. Stoga se može zaključiti kako uzorci meda i drugih pčelinjih proizvoda (pelud, propolis, vosak) predstavljaju najbolje i za šire područje najreprezentativnje uzorke koje je uopće moguće prikupiti.

pčele; okoliš; bioindikatori; ekološki poremećaji

nije evidentirano