Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji (CROSBI ID 143894)

Prilog u časopisu | prikaz, osvrt, kritika

Babić, Marko Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji // Matica : mjesečna revija za hrvatske zajednice u svijetu, 55 (2005), 3; 60-61

Podaci o odgovornosti

Babić, Marko

hrvatski

Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Autor danosi najprije biobliografski portret dr. Stjepana Kožula, ( Dautan, 1947.-). U prvom poglavlju naslovljenom: Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, Kožul donosi stanje duša, vjerski prelazi, poginule osobe i počinjene ratne štete na bogoštovnim zgradama na temelju izvješća župnika iz 206 župa abecednim slijedom župa, kao odgovor na Okružnicu Nadbiskupskoga duhovnoga stola u Zagrebu od 24. svibnja 1943. Ta izvješća svjedoče o prilikama u župi, vojnim djelovanjima, paljenju i uništavanju crkava i župnih kuća, općina, škola, pljački, ubojstvima svećenika, civila i uopće ratnom stradanju pojedinih župa. Analizom pristiglih odgovora utvrđeno je da je u 52 župe zajedno prešlo 690 osoba iz židovstva u Katoličku crkvu, među kojima su brojni bili u mješovitom braku. Iz 101 Ureda javljeno je da su primljene u Katoličku crkvu 35.602 osobe pravoslavne vjere. Prema odredbi nadbiskupa Stepinca, „ svećenici su često, na molbu ljudi zabrinutih za svoje živote i imovinu, znali samo formalno obaviti « prelaz» da ih zaštite, dajući im potvrde župnog ili dekanatskog ureda, a nisu ih nikada primali u Katoličku crkvu, niti bilježili u Knjigu prelaznika“ . (str. 265). Formalnost brojnih prijelaza potvrđuje i činjenica župnika s terena „ kako više nemaju nikakve veze s vjernicima prelaznicima, posebice gdje je bio jači otpor « odmetnika» , odnosno partizana. Vjerski su bili ono što su bili i ranije, prije rata, a politički i vojno snažno su se opredjelili za rušenje Nezavisne Države Hrvatske i za pobunjenike u šumi, koji su pod komunističkom ideologijom planirali novu Jugoslaviju“ . (str. 265). Iznesena brojka od 35.602 osobe pokazuje da je broj prijelaznika znatno manji od pola stoljetnoga stvaranog javnog mnijenja o pokrštavanju Srba. Iz 108 župa javljeno je o 682 poginula u ratu, istodobno 84 župna ureda javljaju da je još 801 osoba ubijena od partizana, dok 50 ureda javlja o nepoznatoj sudbini za 567 osoba. Ratne štete na crkvama i crkvenim zgradama javio je 101 župni ured. U drugom poglavlju: Oštećene crkve i crkveni spomenici u Zagrebačkoj nadbiskupiji u Drugom svjetskom ratu i poraću, analizirana su izvješća nastala 1951. godine. Od 394 župe odgovorilo je njih 218, a 176 župa nije odgovorilo, valjda i zbog toga što na njihovu području nije bilo većih ratnih stradanja. Prikupljanje podataka 1951. nastalo je na zahtjev Komisije za vjerske poslove pri Predsjedništvu ondašnje Vlade Narodne Republike Hrvatske dopisom od 15. veljače 1951., međutim, kada su analizirani pristigli podaci da je samo na području Zagrebačke nadbiskupije tijekom rata i poraća (do 1950) razoreno ili oštećeno više od 250 katoličkih crkava i kapela, taj se statistički podatak nije mogao uklopiti u protuhrvatsku i protukatoličku promidžbu onog vremena, pa je Komisija za vjerske poslove sve ovo prešutjela (str. 360), jer je utvrđeno da se nakon završetka Drugoga svjetskoga rata našlo na udaru 39 crkava i kapela u Zagrebačkoj nadbiskupiji (u taj broj nisu uključena raspela i sitnija sakralna arhitektura, kao poklonci i sl.). Treće poglavlje: Zauzeće župnih stanova i gospodarskih zgrada u Zagrebačkoj nadbiskupiji 1950. i 1951. godine, dokumentira da su u 25 župa župni dvorovi i gospodarske zgrade u cijelosti ili gotovo u cijelosti zaposjednuti, u 11 župa župni dvorovi su bili zaposjednuti većim dijelom te u sedam župa zaposjednuće se odnosilo na manji dio župne kuće i gospodarskih zgrada. Knjiga je napisana na temelju službeno pisanih svjedočanstava koja se čuvaju u Arhivu Zagrebačke nadbiskupije. Tematika kojom se knjiga bavi bila je skoro pola stoljeća, politički nepoželjna, štoviše, zabranjena tema. Ova knjiga dokumentira brojne komunističke zločine pojedinačno i na konkretnom mjestu na temelju pouzdanih službenih izvješća suvremenih svjedoka, župnika. Kožul u Predgovoru ukazuje da silaskom komunizma s političke pozornice u Hrvatskoj, nisu istodobno s vlasti sišli i nestali komunisti i komunistički mentalitet, štoviše, komunistički mentalitet još uvijek je (sve do 2004. godine) itekako nazočan u javnom životu te smo svjedoci „ dvostrukih mjerila prema zločinima i žrtvama“ , štoviše, zločini komunizma uguravaju pod skute „ saveznika i pobjednika“ . Dr. Stjepan Kožul, svojim istraživanjima pouzdanih arhivskih vrela, dao je istaknuti prinos, ne samo novijoj crkvenoj, nego istodobno i hrvatskoj povijesti i žrtvoslovlju te će Kožulova knjiga biti brana slugama tuđih, protuhrvatskih, interesa, u krivotvorenju hrvatske povijesti druge polovice XX. stoljeća.

Kožul; Stjepan; Zagrebačka nadbiskupija; Drugi svjetski rat; komunizam

Prikaz knjige: Dr. sc. Stjepan Kožul: STRADANJA U ZAGREBAČKOJ NADBISKUPIJI ZA VRIJEME DRUGOGA SVJETSKOGA RATA I PORAĆA, Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije « Tkalčić» » , Zagreb 2004, str. 704.

engleski

Sufferings in the Archdiocese of Zagreb

nije evidentirano

Kožul; Stjepan; Archdiocese of Zagreb; Second World War; communist regime

nije evidentirano

Podaci o izdanju

55 (3)

2005.

60-61

objavljeno

1330-2140

Povezanost rada

Povezane osobe



Povijest