hrvatski

Petrićeva socijalno-filozofijska misao između realizma i utopizma

Razmatrani Petrićev spis - svojom temeljnom intencijom izgradnje "Sretnoga grada", odnosno "gradodržave", ne samo zadržanog, nego i učvršćenog opstojećeg staleško-feudalnog socijalnog ustroja - bitno se razlikuje od utopijskih koncepcija njegova vremena. Prvenstveno inspiriran Aristotelovim socijalnofilozofijskim idejama i postavkama, Petrić njima pridružuje, i to na ključnim mjestima socijalnog dražavnog ustroja, karakterističnu renesansnu makijavelističku odrešitost pragmatičkog imoralizma. A budući da je Petrićev socijalno-politički projekt, koncipiran u znatno većoj mjeri kao praktični savjetnik za optimalizaciju i učvršćenje opstojećeg poretka, nego kao konspekt zamišljene, nove, savršene zajednice, i to govori u prilog tezi da je Petrićev "Sretan grad" svojom temeljnom intencijom i porukom mnogo bliži renesansnom makijavelističkom realizmu, nego li renesansnom utopizmu.

socijalna filozofija; utopizam; renesansa; platonizam; aristotelizam; makijavelistički realizam

Izvadak iz rada objavljen je pod naslovom "Petrić između Aristotelova realizma i Machiavellijeva pragmatičnoga imoralizma" u tematu "Frane Petrić - o 400. obljetnici smrti hrvatskoga renesansnog filozofa", ur. Ivica Martinović, Dubrovnik, 8/1997., br. 1-3., str. 580-581. ISSN 0353-8559