hrvatski

Dokidanje etike u hrvatskoj filozofiji prakse

Intencija dokidanja problema moraliteta i etike kao teorije morala, u hrvatskoj filozofiji prakse javlja se u trendu marksističkog revolucionarnog koncepta "Aufhebung" koji se promovirao kao instrument revolucionarne preinake svijeta u svrhu ozbiljenja eshatona nove povijesti. U hrvatskoj filozofiji prakse teorijski je najzanimljiviji, najoriginalniji i filozofijski najrazrađeniji koncept ukidanja morala. i etike Ukidanje moralnog djelovanja, odnosno njegova zamjena povijesnom, revolucionarnom praksom, predstavlja i ukidanje autonomnog moralnog zakona te, s obzirom na kompleksnu narav čovjeka, podrazumijeva realnu opasnost nihilizma i voluntarizma. Nepostojanje moralne paradigme -- kao što je dosadašnje povijesno iskustvo pokazalo, i kao što aktualna praksa desupstancijaliziranog suvremenog svijeta bjelodano pokazuje -- otvara mogućnost za opravdavanje bilo kojih, pa i najneljudskijih postupaka. Svako moralno djelovanje, u nužnoj diskrepanciji bitka i trebanja, ostaje vazda nedovršeno i nedovršivo, kao što nedovršiv vazda ostaje i čovjekov svijet. Moralno djelovanje, kao i zbiljski povijesni razvoj, perpetuira se u beskonačnost. Samo što nije riječ o ‘ lošoj beskonaćnosti’ ; beskonačnost apstraktnog savršenog moralnog uzora kao nuždan i vječiti regulativ ponašanja nesavršena bića - to je 'dobra beskonačnost’

Aufhebung; etika; moral; marksizam; čovjek; bitak; bit

nije evidentirano