hrvatski

Kraj povijesti i enigma postkomunizma

Filozofija povijesti je filozofijska disciplina koja u svojoj osnovi sadrži tezu da ljudska povijest ima svoj smisao početak i kraj, da postoje pokretačke snage povijesti, da povijesno gibanje tijekom vlastita linearnog, progresivnog kretanja smjera ispunjenju vlastite svrhe i cilja, čije ozbiljenje dovodi do kraja povijesti. Polazeći od rečenih pretpostavki svaka filozofija povijesti postavlja sebi zadatak da spozna bit i smisao povijesti u cjelini, no postavljajući takav zadatak, ona već podrazumijeva, kao vlastitu apriornu metafizičku i svjetonazornu pretpostavku, određeno filozofijsko razumijevanje biti povijesti. Tijekom dosadašnje povijesti bezbroj puta se aktualni historijski trenutak držao presudnim i prekretničkim, s tadašnjih, uvijek drugačijih ideologijskih obzora pretpostavljao se kraj povijesti, do kojega nikada nije dolazilo, jer je čovjeka povijest vazda iznenađivala novim iskušenjima i izazovima. Na drugoj strani, svaka filozofija povijesti, s vizijom eshatološkog kraja, pretpostavlja stvarni ili potencijalni perfekcionizam njezina tvorca i subjekta, bilo da je riječ o Bogu, u teocentričkim koncepcijama povijesti, Weltgeistu, ili o potencijalno savršenom "realiziranom" čovjeku u antropocentričnim teorijama, odnosno o perfekcionizmu sustava liberalne demokracije što smjera "homogenoj" svjetskoj zajednici. Prirodni egoizam čovjeka kao, sudeći po dosadašnjim historijskim iskustvima, trajna osobina njegove biti, uvijek iznova iznevjeruje nade "smiraja egzistencije" sretnoga kraja povijesti. Svaka filozofija koja navješćuje kraj povijesti iznevjeruje svoju bit, a nju najbolje izražava znamenita Hegelova “ Minervina sova – što - započinje svoj let tek u suton".

metafizika; kraj povijesti; marksizam; liberalizam; eshatologija; utopija; postkomunizam

nije evidentirano