hrvatski

Filozofijska i literarna recepcija komunizma

U tekstu se argumentira teza da se destrukcija komunističke ideologije mnogo uspješnije vršila na literarnoj nego na filozofskoj razini. Sputana unaprijed zadanim referentnim okvirom, imanentna marksistička samokritika komunizma nije, po svojoj biti, niti mogla postaviti temeljno pitanje o osnovanosti same marksističke teorijske paradigme, već se iscrpljivala u skolastičkom nadmudrivanju s oficijelnim ideolozima o tome je li opstojeći društveno-politički sustav komunizma pravo ozbiljenje autentičnoga marksovskog projekta ili ne. Unatoč totalitarne represije zadate umjetničke paradigme "socijalističkog realizma" i "partijne književnosti", heterodoksni otpor teoriji i praksi komunizma znatno je izraženiji na literarno-estetskoj strani, pa je u pojedinim književnim djelima destrukcija ideologije komunizma mnogo dublja, temeljitija i obuhvatnija negoli je to u filozofijskim raspravama. Istina, represija totalitarne komunističke svijesti daleko je izraženija na filozofijskoj razini, gdje se rasprave vode u okružju unaprijed zadane marksističke paradigme. Na drugoj strani, umjetnički duh po svojoj je naravi slobodniji i teže ga je omeđiti ideologijsko-teorijskim kalupima i dogmama. Stoga se kritička problematizacija zbilje komunizma najprije susreće u književnim djelima tzv. disidentske literature, koja se unatoč represiji i progonima razvija i traje kontinuirano od rođenja do smrti Sovjetske komunističke imperije, od Bulgakova i Pasternaka pa sve do Solženjicina. I u hrvatskoj je kulturnoj tradiciji totalitarna komunistička svijest lakše tolerirala otklon od ortodoksije na literarno-estetskoj nego na znanstveno-filozofijskoj razini. Zaslugom Krleže bio je omogućen nesmetani razvoj svih prethodno proskribiranih pravaca "dekadentne buržoaske" književnosti i umjetnosti. No, dopuštena sloboda umjetničkog izražavanja anestezirala je kritičku svijest pisaca, pa u hrvatskoj književnosti uopće nema uspjela pokušaja umjetničke spoznaje društvene zbilje, niti u tome pravcu izvedene destrukcije integrativne komunističke ideologije. Na drugoj strani, u zemljama socijalističkog lagera, iza željezne zavjese obligatne partijne književnosti soc-realizma, razvija se angažirana književnost koja se smjelo i beskompromisno suočava sa svijetom u kojemu živi. U pripovijetkama i romanima srednjeeuropske "disidentske" književnosti daje se uvjerljiva slika opstojećega socijalističkog društva, do dna ogoljela od svih naslaga ideologizirajuće lakirovke soc-realizma.

komunizam; marksizam; filozofija; književnost; ideologija

nije evidentirano