hrvatski

Komparacija ELISA i TLC/HPLC metoda za određivanje ZEA i OTA u žitaricama i krmi

Fusarium i Penicillium vrste plijesni javljaju se kao najučestaliji kontaminanti žitarica u području umjerene klime. Posljedično se mikotoksini zearalenon (ZEA) i okratoksin A (OTA) često nalaze u takvim supstratima u većim ili manjim koncentracijama ovisno o načinu pospemanja usjeva, skladištenju i mikroklimatskim uvjetima. Cilj rada je bio odrediti pojavnost ZEA i OTA tijekom 2007. godine u nasumično uzorkovanim uzorcima žitarica i krmiva (N=37) u individualnim domaćinstvima na području endemske nefropatije (EN) u Hrvatskoj. Za određivanje ZEA i OTA korišten je kompetativni direktni ELISA test (Veratox) prema preporukama proizvođača Neogen Europe Ltd. te modificirana metoda visokoučinkovite tekućinske kromatografije (HPLC) prema Frisvad i Thrane (1987) i tankoslojna kromatografija (TLC). Usporedbom metoda određene su granice detekcije i kvantifikacije te korelacije sadržaja ispitivanih mikotoksina. ZEA je dokazan u 91, 9 % uzoraka u rasponu od 6, 6 ug/kg do 1168 ug/kg (srednja koncentracija 320 ug/kg), dok je OTA nađen u 21, 6% uzoraka s rasponom od 2 ug/kg do 31, 7 ug/kg (srednja koncentracija 2, 2 ug/kg). Ko-kontaminacija je utvrđena u 13, 5 % uzoraka. Utvrđene vrijednosti ZEA i OTA u hrani i krmivu su ispod najvećih dopuštenih količina prema Pravilniku (Narodne novine br. 118. iz 2007.) te odgovaraju i preporukama Europske komisije (EC/576/2006) i EC/1881/2006). Usporedbom metoda, utvrđeno je da najnižu granicu detekcije ima ELISA, a slijedi ju HPLC. Utvrđene koncentracije mikotoksina statistički znajačno koreliraju između ELISA i HPLC metode. Prednost ELISA metode je u jednostavnosti izvedbe (pogotovo za veliki broj uzoraka), osjetljivosti, ekonomskoj isplativosti te ekološkoj prihvatljivosti. Prednost HPLC metode je u analizi više mikotoksina u jednom uzorku.

Okratoksin A; zearalenon; HPLC; TLC; ELISA

nije evidentirano