hrvatski

Javne financije lokalnih jedinica vlasti

Knjigu Javne financije lokalnih jedinica vlasti čini osam poglavlja, kojima je svrha pružiti sliku složenih financijskih odnosa središnje države i lokalnih jedinica vlasti. Sva poglavlja u knjizi sadržavaju teorijski pogled na fiskalne odnose i analizu prakse financiranja lokalnih jedinica vlasti u Hrvatskoj. Izuzetak je sedmo poglavlje, u kojemu su zajedno prikazana teorijska tehnička obilježja i analizirane dobre prakse proračuna i proračunskog procesa koji se primjenjuje u proračunskom sustavu lokalnih jedinica vlasti u Hrvatskoj. Poslije svakog poglavlja nalazi se sažetak, ispitna pitanja za ponavljanje objašnjenoga gradiva i preporučena literatura. U prvom poglavlju, Struktura javnog sektora, objašnjava se obuhvat sektora opće države te uloga i značenje regionalnih i lokalnih razina vlasti. To je nužno zato da bi se cjelovito sagledale raspodjele ovlasti i financijskih odnosa središnje države i lokalnih jedinica vlasti te utvrdila njihova pripadnost i položaj unutar javnog sektora. Klasifikacija i podjela institucija unutar javnog sektora temelji se na Sustavu nacionalnih računa (SNA, 1993.) Ujedinjenih naroda, Europskog sustava računa (ESA, 1995.) Statističkog ureda Europske unije i na statistici državnih financija (GFS, 2001.) Međunarodnoga monetarnog fonda. U drugom dijelu poglavlja, Hrvatski javni sektor, upućuje se na strukturu javnog sektora u Hrvatskoj te objašnjava raspodjela ovlasti unutar institucija opće države. Hrvatska je još uvijek u fazi prijelaza iz planske ekonomije u tržišnu ekonomiju zbog čega je dio ovlasti i funkcija iz planskog sustava (posebice u području javnih društava) država privatizirala i tijekom 90-ih godina prenijela u ovlasti privatnog sektora. U tom dijelu osobito je objašnjen položaj lokalnih jedinica vlasti i javnih društava te njihov utjecaj na fiskalnu statistiku opće države i javnog sektora u Hrvatskoj. U drugom poglavlju, Fiskalni federalizam kao tradicionalni teorijski okvir za ekonomiju nižih razina fiskalne vlasti, podrobno se razmatra teorijski okvir za ekonomiju lokalnih jedinica vlasti koja se temelji na teoriji fiskalnog federalizma. Fiskalni federalizam naziv je dijela područja ekonomike javnog sektora (javnih financija) koja istražuje fiskalne probleme koji se pojavljuju u državama s više razina vlasti. Međutim, proučavanje problema fiskalnih odnosa središnje vlasti i nižih razina vlasti pojavljuje se ne samo u federalnim nego i unitarno ustrojenim državama, u kojima postoji više od jedne razine vlasti. Stoga se u tom poglavlju pobliže govori o fiskalnom federalizmu, o podjeli ekonomskih funkcija javnog sektora te o prednostima i nedostatcima fiskalne decentralizacije. U drugom dijelu poglavlja, Raspodjela javnih funkcija između središnje i lokalnih jedinica u Hrvatskoj, opisuje se sustav lokalne javne vlasti u Hrvatskoj, pruža pregled institucionalnog ustrojstva lokalne samouprave i financiranja, prikazuje raspodjela ovlasti i funkcija središnje vlasti i lokalnih jedinica vlasti te navodi struktura rashoda za financiranje lokalnih javnih funkcija. U trećem poglavlju, Izvori prihoda lokalnih jedinica, analiziraju se ti prihodi, koji su preduvjet uspješnog obavljanja samoupravnih funkcija lokalnih jedinica, podmirivanja zakonima definiranih javnih potreba te pružanja javnih dobara i usluga stanovnicima. Osnovni su izvori financiranja lokalnih jedinica vlastiti i vanjski izvori prihoda. U tom se poglavlju pobliže opisani vlastiti izvori prihoda lokalnih jedinica. U drugom dijelu tog poglavlja, Izvori prihoda lokalnih jedinica u Hrvatskoj, analiziraju se glavni izvori prihoda, a osobito vlastiti, te zajednički porezi koje lokalne jedinice dijele s državom. U Hrvatskoj je malo informacija o neporeznim prihodima i o utjecaju na rast fiskalnih tereta građana. Stoga je veća pozornost pridana neporeznim prihodima koji plaćaju stanovnici i poduzetnici. U tom se poglavlju dodatno analizira stupanj fiskalne autonomije i objašnjavaju razlozi slabe naplate vlastitih prihoda lokalnih jedinica. U četvrtom poglavlju, Teorija fiskalnog izravnanja, objašnjava se središnje pitanje teorije fiskalnog federalizma koje se odnosi na ujednačavanje razlika u fiskalnim kapacitetima lokalnih jedinica, koje države provode dodjelom i dijeljenjem prihoda te izravnim dotacijama iz središnjega državnog proračuna. Posebice se navode osnovne vrste i ciljevi fiskalnog izravnanja te upućuje na glavne instrumente koje država primjenjuje za ujednačavanje fiskalnih kapaciteta lokalnih jedinica. Na temelju utvrđivanja modela fiskalnog izravnanja napose se objašnjavaju fiskalni kapaciteti, porezni tereti i porezni napori kao ključni pokazatelji fiskalnih nejednakosti lokalnih jedinica. U drugom dijelu tog poglavlja, Fiskalno izravnanje u Hrvatskoj, objašnjava se postojeći model fiskalnog izravnanja te upućuje na razloge za središnju redistribuciju prihoda lokalnim jedinicama. U tom se dijelu poglavlja podrobnije analizira postojeći model fiskalnog izravnanja, koji se temelji na diobi poreza na dohodak, na dodjeli dotacija i na povratu poreza na dohodak. U poglavlju se pružaju procjene vodoravnih fiskalnih nejednakosti na temelju mjerenja i izračuna fiskalnih kapaciteta. U petom poglavlju, Dug i zaduživanje lokalnih jedinica, objašnjavaju se osnovna obilježja i namjena zaduživanja te glavni instrumenti i praksa zaduživanja lokalnih jedinica na razvijenim financijskim tržištima. Upućuje se na glavne razloge zbog kojih lokalne jedinice trebaju dobiti odobrenje (jamstva) za zaduživanje od središnje države te ističu glavne pretpostavke i ograničenja za njihovo zaduživanje. U drugom dijelu poglavlja, Dug i zaduživanje lokalnih jedinica u Hrvatskoj, analizira se praksa zaduživanja lokalnih jedinica u Hrvatskoj. Posebice se objašnjavaju kriteriji zaduživanja i proračunska ograničenja, načini izdavanja jamstava kao potencijalnih obveza države, ali i lokalnih jedinica, te upozorava na rizike kojima su izložene lokalne jedinice. Proučava se struktura bruto-duga i neto-duga lokalnih jedinica kako bi se utvrdilo jesu li prezadužene i jesu li prijetnja državnim financijama. U poglavlju se navode mogućnosti i glavna ograničenja za zaduživanje lokalnih jedinica vlasti u Hrvatskoj. U šestom poglavlju, Ostali izvori financiranja lokalnih jedinica, pozornost je usmjerena na analizu razvojnih rashoda lokalnih jedinica koji su dugoročnog karaktera i sa znatnim iznosom početnog ulaganja. Pobliže se analiziraju načini financiranja kapitalnih razvojnih projekata posredstvom financijskih institucija, regionalnih razvojnih agencija te različitih oblika javno-privatnog partnerstva. U drugom dijelu tog poglavlja, Ostali izvori financiranja lokalnih jedinica vlasti u Hrvatskoj, analizira se praksa financiranja razvojnih projekata kada nema dovoljno proračunskih izvora sredstava. Napose se objašnjava financiranje razvojnih projekata novim modelom javno-privatnog partnerstva, koji se u Hrvatskoj primjenjuje od 2006. godine. Uvođenje tog modela prati niz kontroverzi zbog čega se navode njegove prednosti i nedostatci. U sedmom poglavlju, Proračun lokalnih jedinica, analizira se proračun kao glavni instrument fiskalne politike lokalnih jedinica čijim se prihodima osigurava financiranje planiranih rashoda u tijeku jedne godine ili više godina. Osobito se objašnjavaju pojmovi proračuna i proračunskih korisnika, struktura i sadržaja te načelo uravnoteženosti proračuna. Objašnjena su i računovodstvena načela, vrste financijskih izvješća i sustav klasifikacija koje su temelj izrade proračuna. Napominjemo da su proračunske klasifikacije izravno vezane za tehnike izrade proračuna. Znajući da je jedna godina suviše kratko razdoblje za provedbu fiskalnih politika lokalnih jedinica, u poglavlju su objašnjeni svrha i obilježja višegodišnjeg proračuna. U drugom se dijelu poglavlja, Proračunski proces u lokalnim jedinicama, analiziraju pravila i postupci kojima se planira, donosi i izvršava proračun. Taj proces uključuje stalna pregovaranja tijela lokalnih jedinica vlasti, proračunskih korisnika i građana pri donošenju odluka o veličini planiranih prihoda i rashoda u tijeku jedne godine ili više godina. Proračunski proces obično traje više od tri godine. Stoga su objašnjene ključne faze u proračunskom procesu, uloge i odgovornosti pojedinih sudionika, potreba za objavljivanja informacija o financijskom poslovanju lokalnih jedinica te stupanj uključenosti građana u proračunski proces. Na kraju poglavlja istaknuti su ciljevi unutarnjih i vanjskih revizija proračuna lokalnih jedinica vlasti. U osmom poglavlju, Regionalna politika Europske unije, naglasak je na prikazu praktičnih rješenja u području regionalne politike kao važnom dijelu financiranja lokalnih jedinica vlasti u Europskoj uniji. Posebice se objašnjavaju glavni ciljevi i načela regionalne politike Europske unije, načini pružanja pomoći regijama preko strukturnih fondova, Kohezijskog fonda i inicijative Zajednice te strukturni instrumenti za ubrzavanje i olakšavanje prilagodbe regionalne politike država kandidatkinja regionalnoj politici Europske unije. U drugom dijelu poglavlja, Regionalna politika Hrvatske na putu u Europsku uniju, objašnjavaju se posljedice sklapanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji na regije i regionalni razvoj Hrvatske. Posebice se analizira nekoliko ključnih područja u kojima Hrvatska treba uložiti dodatne napore kako bi regionalna politika bila jasnije formulirana ne samo u skladu s ispunjavanjem zahtjeva Europske unije i potrebnog usklađivanja hrvatskih propisa s pravnom stečevinom u tom području već i zbog utvrđivanja i dostizanja strateških ciljeva u području regionalne politike Hrvatske.

javne financije; jedinice lokalne samouprave; financiranje; proračuni; Hrvatska

Sveučilišni udžbenik kojeg je odobrio Senat Sveučilišta u Zagrebu odlukom Klasa: 032-01/07-01/87 Ur. broj: 380-02/6-08-4 od 11. ožujka 2008.