hrvatski

Pravo na pitku vodu -temeljno ljudsko pravo ; Milenijski ciljevi razvoja

World Water Council (WWC) je shvatio razmjere vodne krize koja je već zahvatila velik dio planete Zemlje i nezaustavljivo se širi. Stoga je započeo intenzivno raditi na dugoročnom rješavanju ove globalne problematike. Na prvom World Water Forum-u održanom u Marrakesch-u (Maroko) 1997. godine WWC je donio odluku o organiziranju World Water Vision. Vodna kriza je prisutna. Ali ta kriza nije izazvana premalim količinama vode nedovoljnim da zadovolje naše potrebe. Radi se o krizi upravljanja vodom koja je rezultirala time da milijarde ljudi i veliki dijelovi okoliša pate zbog nedostatka vode. WWV se zalaže za nalaženje učinkovitih rješenja da se svakom ljudskom biću, danas i u budućnosti osigura siguran pristup pitkoj vodi, odgovarajućim uvjetima sanitacije kao i dovoljno hrane i energije po razumnoj cijeni. Neophodne količine vode moraju biti priskrbljene na način da se ne naruši prirodna ravnoteža. Voda predstavlja osnovicu za funkcioniranje svih živih ekosustava i njihovih staništa, istovremeno osigurava razvoj ljudskih aktivnosti, ali i dobrobit cijelog okoliša. Osnovni problem pri tome predstavlja njena stalna promjenljivost u prostoru i vremenu tijekom hidrološkog ciklusa. Kao posljedica porasta broja stanovnika na planeti prosječna raspoloživa količina obnovljivih vodnih resursa koja se danas procjenjuje na 6600 m3 po glavi stanovnika godišnje pasti će na iznos od 4800 m3 već 2025. godine. Kad se pri tome uzme u obzir činjenica nejednolike raspodjele vodnih resursa kako tijekom godine tako i u prostoru procjenjuje se da će oko 3 milijarde ljudi imati na raspolaganju manje od 1700 m3 obnovljivih vodnih resursa godišnje po glavi stanovnika. Ta se veličina smatra nedovoljnom te se realno predviđa da će ljudi koji žive u području suhe i polu-suhe klime biti izloženi vodnom stresu. Također je procijenjeno da će već 2025. godine čak 4 milijarde stanovnika Zemlje, što će tada biti oko polovina stanovništva, živjeti u regijama u kojima će više od 40 % obnovljivih vodnih resursa biti korišteno za ljudske potrebe. Važno je shvatiti da sve količine obnovljivih vodnih resursa nije moguće iskoristiti. To je rezultat činjenice što veliki dio globalnih vodnih resursa stoji na raspolaganju onda kad su potrebe za vodom malene kao na pr. u slivu Amazone, u Kanadi i na Aljasci. Oborine i velike vode (veliki protoci na većini rijeka) se javljaju tijekom kratkog razdoblja, kao na pr. u sezoni monsuna u Aziji. Tada one uglavnom nisu iskoristive za ljudsko korištenje u koliko ih se ne skladišti u podzemnim vodonosnicima, akumulacijama ili bilo kakvoj vrsti tankova. Treba shvatiti činjenicu da voda koja nije iskorištena za potrebe čovječanstva nije izgubljena uludo. Što više ona se koristi na bezbrojne korisne načine od strane akvatičnih i terestrijalnih ekosustava kao što su:šume, jezera, vlažna područja, lagune itd. Usprkos činjenici da globalno gledajući ljudi koriste mali dio obnovljivih vodnih resursa (oko 10 %) situacija ne većem dijelu planete je zabrinjavajuća prvenstveno u sušnim i polusušnim područjima gdje se koristi količine znatno iznad 50 % pa sve do 90 % obnovljivih vodnih resursa. U kompleksnom sustavu integralnog upravljanja vodnim resursima mora doći do brojnih interaktivnih trendova ako se želi stvarno ublažiti daljnje širenje vodne krize. Ključni zahvati koji moraju biti poduzeti su: 1) Smanjiti potrošnju vode za navodnjavanje 2) Povećati produktivnost vode 3) Povećati skladištenje vode 4) Promijeniti načine upravljanja vodom 5) Intenziviranje suradnje na međunarodnim slivovima 6) Valorizirati i učinkovitije koristiti ekosustave 7) Podržati inovacije 8) Mobilizirati financijske resurse U radu su detaljno opisane pojedine prethodno navedene mjere.

voda; hidrologija; cijena vode

nije evidentirano