hrvatski

Zlatno doba u pojedinim slavenskim kulturama - jezikoslovne paralele

U vrijeme kad su formirane s nacionalnim predznacima pojedine su slavenske filologije počele izgrađivati novu sliku o povijesti vlastitih jezika i književnosti kao bitnih odrednica nacionalnih kultura, posebno onih koje najizrazitije obilježavaju slavenski svijet u cjelini. Mlada slavistika koja je u ime znanstvenosti zahtijevala kritičku distancu prema prošlim vremenima, reviziju zastarjelih kriterija u valorizaciji književnojezičnoga naslijeđa i novu, komparativnu metodologiju u preispitivanju objektivnosti novih spoznaja stvorila je prije svega novu tipologiju književnih i jezikoslovnih vrijednosti i novu književnojezičnu periodizaciju koja se zasniva na europskom obrascu. Pri tome se uporište za obranu vlastite povijesnosti izravno ili neizravno tražilo u zlatnom dobu književnosti i jezika kojim je ona pisana. Kako se putovi formiranja slavenskih književnih jezika i civilizacijski i kulturno razlikuju, nova je tipologija zanemarila atipičnosti (zapravo izrazite posebnosti) pojedinih, a nova se periodizacija nije odredila prema zlatnom dobu u njihovu razvitku. S novim su se spoznajama tako oblikovali i novi stereotipi koji nisu lišeni određenih ideologema, nastalih pod pritiskom društvenih okolnosti i ideoloških imperativa. U našem prilogu bit će riječi o jednom mitskom mjestu u povijesti slavenskih književnih jezika – zlatnom dobu, odnosno o tipološki različitim književnojezičnim uporištima pojedinih slavenskih kultura.

slavenski književni jezici; zlatno doba

Knjiga sadrži 19 referata hrvatskih sudionica i sudionika na XIV. Međunarodnom slavističkom kongresu, održanom u Ohridu od 10. do 16. rujna 2008. godine.