Albert Veliki, Toma Akvinski i Juraj Dragišić o trima mjerama vremena (CROSBI ID 542699)
Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Ćurko, Bruno
hrvatski
Albert Veliki, Toma Akvinski i Juraj Dragišić o trima mjerama vremena
Na Sveučilištu u Parizu u trinaestom se stoljeću naučavalo da postoje tri vrste protjecanja vremena. Pretpostavlja se kako ovo učenje potječe od Aleksandra Haleškog, koji je u svom djelu Sermones de sanctis et de tempore razlikovao: vječnost (aeternitas) koja nema ni početka ni kraja ; vijek (aevum) koji ima početak, ali nema kraj ; vrijeme (tempus) koje ima i početak i kraj. Istu je podjelu preuzeo i Albert Veliki u svom djelu Super Dionysium de divinis nominibus. On se pri razlikovanju vijeka od vječnosti oslonio na skolastičku distinkciju potentia-actus: vijek je uvijek u potenciji, a vječnost je akt. Po Albertu aevum je upravo ona mjera vremena, koja je svojstvena anđelima i dušama. Toma Akvinski ovom je problemu posvetio tri članka u desetom pitanju svoga velebnog djela Summa Theologiae. U četvrtom članku razmotrio je razliku između vremena i vječnosti, a u petom razliku između vijeka i vječnosti. U šestom je članku Akvinski raspravio postoji li jedan ili više vjekova i zaključio kako postoji samo jedan vijek. Po Tomi Akvinskom duhovna bića stoje u različitim odnosima prema trima mjerama vremena: » duhovna bića s obzirom na njihova svojstva i umnosti, u kojima je slijed, mjere se vremenom ; s obzirom na njihov naravni bitak, mjere se vijekom ; s obzirom na gledanje slave, sudjeluju u vječnosti.« Mjerama vremena posvetio je Juraj Dragišić tri poglavlja završne, devete knjige De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus (Florentiae, 1499). Nakon što je izložio razliku među trima mjerama vremena, Dragišić je svoja razmišljanja najviše usmjerio prema objašnjenju pojma aevum. Pritom je izlagao poznata stajališta Alberta Velikog i Tome Akvinskog, iako nijednog od njih nije spomenuo. Izrijekom se pozivao na Aristotela, Boetija i Sv. Augustina, kao što su se pozivali Albert i Toma. U Dragišićevu je tekstu osjetan i utjecaj aristotelovske tradicije Pariškog sveučilišta, naročito Egidija Rimskoga i njegova djela De mensura angelorum. Napokon, Dragišić se pozvao na izvore na koje se Albert i Toma nisu izrijekom pozvali: Ivana Damaščanskog, Grgura iz Riminija i Sv. Jeronima. U svojim zaključcima o trima mjerama vremena Dragišić se složio sa stajalištima Tome Akvinskog, napose s tvrdnjom da vijek treba razlikovati od egzistencije anđelā .
Albert Veliki; Toma Akvinski; Juraj Dragišić; vrijeme; vječnost; vijek
nije evidentirano
engleski
Albertus Magnus, Thomas Aquinas and Juraj Dragišić on the three measures of time
nije evidentirano
Albertus Magnus; Thomas Aquinas; Juraj Dragišić; aeternitas; aevum; tempus.
nije evidentirano
Podaci o prilogu
200-202.
2008.
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
17. Dani Frane Petrića
Zagorac, Ivana ; MArtinović, Ivica
Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo
978-953-164-126-9
Podaci o skupu
Dani Fran Petrića Petrić i renesansne filozofske tradicije
predavanje
21.09.2008-24.09.2008
Cres, Hrvatska