Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Albert Veliki, Toma Akvinski i Juraj Dragišić o trima mjerama vremena (CROSBI ID 542699)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija

Ćurko, Bruno Albert Veliki, Toma Akvinski i Juraj Dragišić o trima mjerama vremena // 17. Dani Frane Petrića / Zagorac, Ivana ; MArtinović, Ivica (ur.). Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 2008. str. 200-202

Podaci o odgovornosti

Ćurko, Bruno

hrvatski

Albert Veliki, Toma Akvinski i Juraj Dragišić o trima mjerama vremena

Na Sveučilištu u Parizu u trinaestom se stoljeću naučavalo da postoje tri vrste protjecanja vremena. Pretpostavlja se kako ovo učenje potječe od Aleksandra Haleškog, koji je u svom djelu Sermones de sanctis et de tempore razlikovao: vječnost (aeternitas) koja nema ni početka ni kraja ; vijek (aevum) koji ima početak, ali nema kraj ; vrijeme (tempus) koje ima i početak i kraj. Istu je podjelu preuzeo i Albert Veliki u svom djelu Super Dionysium de divinis nominibus. On se pri razlikovanju vijeka od vječnosti oslonio na skolastičku distinkciju potentia-actus: vijek je uvijek u potenciji, a vječnost je akt. Po Albertu aevum je upravo ona mjera vremena, koja je svojstvena anđelima i dušama. Toma Akvinski ovom je problemu posvetio tri članka u desetom pitanju svoga velebnog djela Summa Theologiae. U četvrtom članku razmotrio je razliku između vremena i vječnosti, a u petom razliku između vijeka i vječnosti. U šestom je članku Akvinski raspravio postoji li jedan ili više vjekova i zaključio kako postoji samo jedan vijek. Po Tomi Akvinskom duhovna bića stoje u različitim odnosima prema trima mjerama vremena: » duhovna bića s obzirom na njihova svojstva i umnosti, u kojima je slijed, mjere se vremenom ; s obzirom na njihov naravni bitak, mjere se vijekom ; s obzirom na gledanje slave, sudjeluju u vječnosti.« Mjerama vremena posvetio je Juraj Dragišić tri poglavlja završne, devete knjige De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus (Florentiae, 1499). Nakon što je izložio razliku među trima mjerama vremena, Dragišić je svoja razmišljanja najviše usmjerio prema objašnjenju pojma aevum. Pritom je izlagao poznata stajališta Alberta Velikog i Tome Akvinskog, iako nijednog od njih nije spomenuo. Izrijekom se pozivao na Aristotela, Boetija i Sv. Augustina, kao što su se pozivali Albert i Toma. U Dragišićevu je tekstu osjetan i utjecaj aristotelovske tradicije Pariškog sveučilišta, naročito Egidija Rimskoga i njegova djela De mensura angelorum. Napokon, Dragišić se pozvao na izvore na koje se Albert i Toma nisu izrijekom pozvali: Ivana Damaščanskog, Grgura iz Riminija i Sv. Jeronima. U svojim zaključcima o trima mjerama vremena Dragišić se složio sa stajalištima Tome Akvinskog, napose s tvrdnjom da vijek treba razlikovati od egzistencije anđelā .

Albert Veliki; Toma Akvinski; Juraj Dragišić; vrijeme; vječnost; vijek

nije evidentirano

engleski

Albertus Magnus, Thomas Aquinas and Juraj Dragišić on the three measures of time

nije evidentirano

Albertus Magnus; Thomas Aquinas; Juraj Dragišić; aeternitas; aevum; tempus.

nije evidentirano

Podaci o prilogu

200-202.

2008.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

17. Dani Frane Petrića

Zagorac, Ivana ; MArtinović, Ivica

Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo

978-953-164-126-9

Podaci o skupu

Dani Fran Petrića Petrić i renesansne filozofske tradicije

predavanje

21.09.2008-24.09.2008

Cres, Hrvatska

Povezanost rada

Filozofija