hrvatski

Utjecaj uprave na formulaciju i implementaciju strategija

U ovom radu istražit će se uloga uprave u sustavu korporativnog upravljanja na uzorku dioničkih društava iz područja Hoteli i restorani u Republici Hrvatskoj. Uprava ili upravni odbor je u dualističkom modelu korporativnog upravljanja (two-tier governance) koji ima Republika Hrvatska, izvršni organ koji vodi poslove i zastupa društvo, a objedinjuje najviše razine menadžmenta. Cilj istraživanja bio je utvrditi kakva je pozicija uprave. Htjeli smo analizirati strukturu i dinamiku uprave, odnos članova uprave te utjecaj uprave na oblikovanje i implementaciju strategija. Osnovna teza rada je da je uprava uključena u oblikovanje i implementiranje strategija u timu ili putem tima vrhovnih menadžera (TMT). Za potrebe ovog rada provedena su dva empirijska istraživanja, jedno u 1999. i drugo u 2005. pomoću dva upitnika kao instrumenta istraživanja: prvi, za direktore ili predsjednike uprave i drugi, za one menadžere koji pripadaju, prema izjavi prethodnih, timu vrhovnih menadžera. Broj društava u kojima je provedeno istraživanje predstavljalo je 1999. 31%, a 2005. 26% populacije. Istražena trgovačka društva temeljno su usmjerena prema kupcima, okruženju općenito i zaposlenima. TOWS matrica pokazuje da se upravljačke strukture trebaju odrediti prema čimbenicima koji su ocjenjeni kao « ni snage ni slabosti društva» , a zapravo su ključni u procesu strateškog menadžmenta. U 2005. 34, 7% članova TMT-a uključeno je (u usporedbi s 50, 5% 1999.) u oblikovanje strategija na razini hotelijerstva i restoraterstva, dok je 34, 7% članova TMT-a 2005. (u usporedbi s 46, 2% 1999.) uključeno u oblikovanje strategija na korporacijskoj razini. Tim vrhovnih menadžera je u 2005. bio sastavljen u 45, 8% društava od menadžera (direktora) i menadžera prve, neposredno podređene, hijerarhijske razine u organizaciji, i u 41, 7% društava od uprave i menadžera prve, neposredno podređene hijerarhijske razine u organizaciji. Najjači strateški cilj je ostvarenje i povećanje profita te su na korporacijskoj razini prisutne strategije kontinuiteta i razvojne strategije, dok je najkorištenija, u 25% društava, strategija očuvanja postojećeg asortimana usluga, upotpunjavanja tehničko-tehnološke opremljenosti i ulazak na nova tržišta. Istražena društva nisu jasno određena prema Porterovim generičkim strategijama što direktno dovodi u pitanje konkurentnu sposobnost. U 2005. za 40, 3% članova tima vrhovnih menadžera strategija je detaljno razrađen plan za ostvarenje ciljeva poduzeća. Zastupljenost načina implementacije strategije različita je kod predsjednika uprave i direktora u odnosu na TMT. U potpunosti jasno oblikovanu strategiju prije nego li se je pristupilo redizajnu organizacije imalo je u 1999. 25%, a u 2005. 50% društava. Istražena društva imaju dominantno funkcijsku i kombiniranu organizacijsku strukturu.

uprava; tim vrhovnih menadžera; strateška uloga; konkurentnost; formulacija strategije; implementacija strategije

nije evidentirano