hrvatski

Moja prava kroz učenje i rad

U pogledu vrijednosnih orijentacija učenika strukovnih škola ustanovljena je visoka orijentiranost na stjecanje materijalnih dobara, visoko vrednovanje privatnosti i samostalnosti, uz slab interes za politička i šira društvena zbivanja. Dobiveni rezultati nisu iznenađujući, budući da suvremeni srednjoškolci rastu u uvjetima u kojima se snažno promovira konzumenistička kultura. Ipak, ispitanici manifestiraju određenu razinu kritičnosti prema negativnim društvenim pojavama kao što je, primjerice, korupcija te se zalažu za zaštitu ljudskih prava. Oni istovremeno iskazuju sklonost tradicionalnom odnosu društva spram mladih (poštivanje autoriteta, potreba slijeđenja društvenih vođa i dr.). Avangardnom se pokazala trećina ispitanika koji su nositelji alternativnih vrijednosti. S druge se strane iskristaliziralo postojanje desetine srednjoškolaca koji manifestiraju teškoće socijalne integracije i tendiraju različitim oblicima rizičnog ponašanja. Riječ je o heterogenoj populaciji koja ipak dijeli neka zajednička obilježja. To su slab interes za društvena i politička zbivanja, sklonost ka dostupnim, lako prepoznatljivim i bliskim ciljevima (poput stjecanja materijalnih dobara ; stvaranje obitelji). Obrazovanje najvećim dijelom doživljavaju kroz njegovu instrumentalnu svrhu, odnosno u cilju kasnijeg zapošljavanja. Pokazalo se da svijest o društvenim zbivanjima raste s dobi te da su vrijednosne orijentacije rodno determinirane, pri čemu su djevojke sklonije toleranciji i empatičnosti, a istodobno je razina njihova samopouzdanja niža no što je to slučaj s mladićima. Većina učenika iskazuje zadovoljstvo nastavnim i praktičnim aspektima svoga obrazovanja, iako postoji 10% do 30% ispitanika koji žele drugačije strukturirano obrazovanje i naukovanje. To se posebice odnosi na reguliranje postupanja poslodavaca prema učeniku (osobito u odnosu na zaštitu na radu, način ugovaranja naknade za rad i reguliranje prekovremenog rada). Osobito važnim ocjenjujemo rezultat prema kojem čak 90% učenika nema pisane upute o pravima i obvezama tijekom praktičnoga rada, a tek trećina ocjenjuje da poznaje svoja prava. Dodatno, učenici smatraju da škole i poslodavci nedovoljno komuniciraju te zbog toga desetina ispitanika smatra da je praktičan rad izrazito nekvalitetan, a trećina smatra da se odvija izvan predviđenog programa. Ovdje valja naglasiti da 50% učenika praksu obavlja vikendima, praznicima i/ili vikendima, praznicima i radnim danom, a 70% u danima kad nema nastave. Na to se nadovezuje i podatak o znatnom udjelu učenika koji procjenjuju da su preopterećeni nastavnim obvezama. Učenici su u velikom broju iskazali sklonost ka nastavku školovanja, pri čemu bi čak 40% njih nastavilo školovanje na fakultetu, a na nastavak školovanja su spremni i u slučaju nezaposlenosti. Ispitanici smatraju da su glavni razlozi nezaposlenosti ekonomska situacija u cijeloj zemlji, te nepostojanje dobrih veza i poznanstava i prevelika konkurencija odnosno previše mladih obrazovanih ljudi. Naši su ispitanici na prvo mjesto vještina i znanja potrebnih za uspješno zapošljavanje stavili dobro opće obrazovanje, a zatim slijede ambicija, komunikacijske vještine, stručne kvalifikacije, poznavanje stranih jezika te poznavanje informatičke tehnologije. U vrednovanju ovih znanja i vještina djevojke pridaju veću vrijednost komunikacijskim vještinama, dok mladići prednjače u davanju višeg ranga ambiciji i stručnim kvalifikacijama. Ove bi rezultate bilo razložno razmotriti prilikom strukturiranja obrazovnog kurikuluma strukovnih škola. Naši su ispitanici s područja Zagreba te nas je zanimalo njihovo mišljenje o uvjetima zapošljavanja u Zagrebu u odnosu na druge regije, a rezultati pokazuju da preko polovine učenika smatra da su prilike za zapošljavanje u Zagrebu bolje nego u drugim regijama, što vjerojatno doprinosi i tome da skoro tri četvrtine ispitanika smatra da će se zaposliti odmah. Upitani o tehnikama traženja posla učenici izjavljuju da bi najradije tražili posao u struci u prebivalištu, iza čega slijedi traženje posla u struci u inozemstvu traženje posla u struci bilo gdje u RH ili nastavak školovanja. Rezultati dobiveni u analizi rada “ na crno” ne pružaju temelje za optimizam jer većina učenika (40%, i to djevojke više od mladića) smatraju da je rad “ na crno” prihvatljiv, a skoro tri četvrtine učenika pristalo bi na rad “ na crno” ukoliko bi dobili novac viši od prosječne plaće, dok samo petina ispitanika izjavljuje da ni pod kakvim novčanim uvjetima ne bi pristali na rad “ na crno” . Ovakav se stav prema radu “ na crno” kosi sa značajkama radnog mjesta koje bi učenici htjeli dobiti. Tako su učenici u skoro dvije trećine slučajeva sigurnost radnog mjesta stavili na prvo mjesto, iza kojeg slijede fleksibilno radno vrijeme, visoka zarada, te stalno obrazovanje, društveni ugled, brzo napredovanje u stručnoj hijerarhiji, puno slobodnog vremena i stalni izazovi u poslu. Preferirana mjesta zapošljavanja naših ispitanika obuhvaćaju: vlastiti obrt ili poduzeće, veliko privatno poduzeće, javno poduzeće i malo privatno poduzeću, dok skromnih 3% preferira rad u vlastitoj poljoprivrednoj ili stočarskoj proizvodnju. Za planiranje politike subvencioniranog poduzetništva bitno je ispitati poduzetnički potencijal populacije, a odgovori učenika obrtničkih škola pokazuju da takav potencijal postoji. Naime, oko trećine učenika želi raditi u vlastitom ili obiteljskom obrtu, dok 4, 1% nastavlja obiteljsku proizvodnju, a 2, 4% namjerava pokrenuti obje vrste proizvodnje. Također, 3, 5% njih smatra da će pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju i 1, 2% ima namjeru pokrenuti stočarsku proizvodnju. Zbog same prirode strukovnih škola njihovi učenici znatno više od ostalih imaju priliku sudjelovati na tržištu rada i za vrijeme školovanja, što vidimo i iz podataka da je dvije trećine učenika već sudjelovalo u povremenom poslu za novac, a najviše njih, preko polovine, počelo je raditi prije navršene 16 godine što dopunjava činjenicu da preko 80% roditelja nema ništa protiv rada svog djeteta. Jedan od relativno povoljnih rezultata našeg istraživanja odnosi se na podatak da je samo deset posto ispitanika na dosadašnjem poslu imalo neugodna iskustva, a najveći broj učenika prekinuo je radni odnos zbog isteka ugovora. Iako je istek ugovora značajan razlog prekida rada čak dvije trećine učenika do sada je radilo bez potpisanog ugovora a samo petina je imala potpisan ugovor preko učeničkog servisa što pokazuje da je siva zona poslovanja uvelike prisutna i u segmentu najmlađe populacije. Radna mjesta koja su učenici do sada upražnjavali u najvećem su broju poduzeće (obrtu) u kojem su obavljali praksu, poduzeće (obrt) u kojem nisu obavljali praksu ali koji jest vezan uz struku, građevinarstvo, teški fizički poslovi, kafić te rad na kompjutoru. Najmanje zastupljeni oblici rada su rad u muzeju, rad u naplatnim kućicama, plesači, pjevači i hostese. Ukratko, iz rezultata ovog istraživanja moguće je iščitati niz nepravilnosti u sustavu školovanja učenika u strukovnim školama Grada Zagreba, od nepropisivanja osnovnih uvjeta i sadržaja posla, do nereguliranog uvođenja zaštitne opreme, varijabilne satnice, različitog odnošenja mentora prema učenicima na praktičnom radu. Izvan sustava praktičnog rada naišli smo na raširenu pojavu rada “ na crno” što je osobito nepovoljna činjenica osobito stoga što najveći broj učenika strukovnih škola na tržište izlazi prije 16. godine. Sve navedeno ukazuje na snažnu potrebu za jasnijim provođenjem pozitivnih zakonskih propisa RH i uvođenjem jasnijih standarda u sustav obrazovanja u strukovnim školama. Stoga u sljedećoj cjelini predlažemo neke od koraka koje smatramo bitnima za pozitivne promjene u analiziranom sustavu.

Učenici; strukovne škole; ljudska prava; radna prava; praktičan rad.

nije evidentirano