engleski

Utvrda Čanjevo - istraživanja 2003-2007.g.

Utvrda Čanjevo samo je jedan u nizu manjih plemićkih burgova na području sjeverozapadne Hrvatske. Nažalost, mnogi od njih prepušteni su propadanju, a Čanjevo je jedan od rijetkih koji je imao tu sreću da se povedu arheološka istraživanja i građevinska obnova. Sličnu sudbinu dijele tek utvrde Medvedgrad, Paka, Vrbovec kraj Huma na Sutli, Veliki Kalnik, Veliki Tabor, Zelingrad i nekoliko drugih. S druge strane, neke povijesno vrlo bitne utvrde, primjerice Stari grad Samobor, Susedgrad, Grebengrad, Cesargrad, Modruš itd. prepuštene su na milost i nemilost biljnom svijetu i sve oštrijem djelovanju atmosferilija. Nadamo se da će se u skoro vrijeme probuditi svijest hrvatskih građana kako bi se istražilo i sačuvalo što više takvih utvrda koje su ne tako davno bile civilizacijska središta i branile su Hrvatsku od stranih osvajača. Svakim danom utvrde sve više nestaju, a time se briše i značajan dio naše povijesti i kulturne ostavštine. Kroz već šest kampanja arheoloških istraživanja utvrda Čanjevo pomalo izranja iz zemlje i dobiva tlocrtne obrise, a u isto vrijeme pokretni arheološki nalazi kazuju priču o stanovnicima utvrde. Sam oblik utvrde nije poznat prema nekim starim grafikama ili skicama tako da nam jedino arheološka istraživanja mogu ocrtati oblik bedema i smještaj unutrašnjih zgrada u raznim graditeljskim fazama. Do sada je otkriveno postojanje dva vremenski odijelita bedema te nekoliko zgrada različitog vremena postanka. Prvotni bedem vjerojatno je izgradila porodica Špirančić koja se u povijesnim izvorima javlja kao njen prvi vlasnik. Doduše, u njihovo je vrijeme (2.pol.15.st.) Čanjevo vjerojatno bilo tek manji plemićki burg namijenjen isključivo stanovanju. Bedem je okruživao nekoliko zgrada na samom kraju brdskoga grebena, a uz njega je bilo prigrađeno više zgrada različite namjene. U sredini burga vjerojatno je postojao višekatni palas, a na istočnoj se strani nalazi možebitna polukružna branič-kula. Pojavom turske opasnosti na ovim prostorima potkraj 15.st. burg je proširen prema istoku i dodatno utvrđen novim bedemom s više ugrađenih kružnih kula. Bedem je vrlo kvalitetne gradnje, širine do 2 m. Za sada su poznate tri kružne kule, a vjerojatno su izvorno postojale četiri. Takvim tlocrtom Čanjevo bi se približilo renesansnom kaštelu, a najbliže tlocrtne analogije razvidne su u Gvozdanskom u Baniji (nekadašnja Gorska župa) odakle bi podrijetlom trebala biti porodica Špirančić. No, ta proširenja ili dio njih mogli bi pripadati i razdoblju porodice Praškoci, koja je preuzela utvrdu početkom 16.st. Kako god bilo, od tada se karakter Čanjeva mijenjao, te mu je osnovna namjena postala vojna. Tako su i istaknuti članovi obitelji Praškoci uz ostale časti postali i vojni zapovjednici na granici prema Otomanskom Carstvu. Najmlađu fazu čini nekoliko objekata na najvišem dijelu utvrde, što su vjerojatno ostaci palasa iz 17.st., ako ne i iz 18.st. U to doba, opasnost s istoka je minula, pa utvrda ne dobiva nove obrambene elemente. Potkraj 17.st. i početkom 18.st. Čanjevo je držala porodica Jelačić, koja je vjerojatno naposljetlu i napustila utvrdu kao prostor za stanovanje. Prema prikazanoj arheološkoj građi u ovoj knjizi razvidno je kako o utvrdi Čanjevo ne možemo govoriti kao o nekom velikom kraljevskom gradu, kao što su to npr. bili Celje ili Medvedgrad. Utvrdu ponajprije odlikuje njen vojni značaj, što zorno posvjedočuje pronađena pokretna arheološka građa. Među sitnim arheološkim nalazima pronađen je klasični repertoar 15-17.st.: velika količina keramičkih ulomaka različitih vrsta posuda, lula i pećnjaka, razni metalni, stakleni, kameni i koštani nalazi. Vojni je biljeg prvenstveno dao veći broj ulomaka raznog oružja i opreme. Pored samostrelnih strelica i dijelova mačeva, nađen je veći broj puščanih kugli različitih kalibara koji potvrđuju povijesna vrela kako je na utvrdu dopremljen veći broj pušaka i topova u više navrata. Tu se ubrajaju i dijelovi oklopa i konjaničkih ostruga. Svakodnevni život čanjevački vojnici i posluga ispunjavali su raznim obrtničkim djelatnostima, a u slobodno su se vrijeme bavili raznim igrama (koštana kockica za igranje) ili pak sviranjem (drombulja). Zanimljiv je i podatak da je među životinjskim kostima prepoznato 38 zečjih kostiju od kojih čak 35 prednjih zečjih šapa, što nam može ukazivati kako ih je vojna posada koristila kao uročicu (amulet) koji bi im donosio sreću. Većina keramičkog posuđa u skladu je s vojnim porijeklom tako da su oblici svedeni na najjednostavnije oblike: lonci, tanjuri i zdjele. Prehrana je bila jednostavna - velik broj lonaca za kuhanje nas upućuje kako se često jela tečna hrana, ali velik broj kostiju pitomih goveda i svinja te lovnih životinja pokazuje kako je pečeno meso bilo prilično često na jelovniku. No, osim ” vojnih” nalaza postoji i manji broj pokretnih arheoloških nalaza koji pokazuju materijalnu i financijsku moć vlasnika utvrde. Jedan dio tih nalaza zasigurno je uvezen iz stranih država, npr. veći broj majoličkog posuđa iz vremena 2.pol.15.st. do 16.st. Naime, usred teških ratnih vremena novčano stanje ipak je dopuštalo naručivanje skupocjenijeg posuđa iz Italije. Osim toga, veze sa susjednom Štajerskom očituje nabava pećnjaka koji su istovjetni onima iz Celja, Ljubljanskoga grada i staroga grada u Planini pri Sevnici iz 2.pol.16.st. U to isto vrijeme naručivani su i ostali gotovi proizvodi, npr. stakleno posuđe, brončani svijećnjak i brojni jedeći pribor kao znak raskoši. Treba svakako spomenuti jedinstven vjetrokaz, graviran na brončanoj pločici iz 17. st., kojem dosad nismo našli izravnu usporedbu. Osim zapadnjačkih utjecaja, prepoznajemo i utjecaje sa istoka, što se ogleda i u desetak primjeraka keramičkih lula većinom turskog porijekla, ali i u mrljastom načinu ukrašavanja glaziranih zdjela i tanjura. Prema svemu ovome proistječe kako su Čanjevčani tijekom 16-17.st. pratili modu koja je bila svojstvena za prostore na granici - djelomice su se ugledali na zapad, ali i rado prihvaćali robu koja je dopirala iz prostora pod utjecajem Turskog Carstva. Što se tiče vremenskog okvira utvrde Čanjevo, bitno je reći da se arheološki nalazi zasad slažu s povijesnim izvorima. Najstariji datum pružila je C14 analiza prikupljenog ugljena ispod temelja mlađeg bedema (1443± 10 CalAD), što je potvrđeno i nalazom novca Friedricha III von Habsburga kovanog nakon 1457.g. Najveći broj primjeraka novca čine ugarski denari s prikazom Majke Božje kovani u Kormocbanyi, a najmlađi je tzv. rechenpfenning gravera Johanna Jacoba Dietzela iz 1736.g., što otprilike odgovara najmlađim keramičkim i metalnim nalazima. Potrebno je reći da je vrh brda Pećine u Čanjevu bio naseljen i u razdoblju od oko 3500-1000.g.pr.Kr., o čemu nam svjedoče pronađeni ulomci keramičkih posuda, rožnjačkih i koštanih izrađevina iz bakrenog (lasinjska kultura, retz-gayari kultura višnjica tipa, vučedolska kultura), ranog brončanog doba (vinkovačka kultura) i kasnog brončanog doba (kultura polja sa žarama). Ti nalazi ukazuju kako je dobar geostrateški položaj utvrde Čanjevo bio prepoznat još u najstarija vremena.

Utvrda Čanjevo - istraživanja 2003-2007.g.

nije evidentirano