hrvatski

Stavovi studenata medicine o mobbingu

Hrvatskoj se o mobbingu počelo govoriti na početku 21. stoljeća. Epidemiološki pokazatelji pokazuju da je svaki četvrti radnik bar jednom u životu bio zlostavljan, stoga svaki od nas ima šansu biti u toj situaciji, iako izgleda da je šansa da se netko uspije u zlostavljanju manja ako je žrtva obrazovanija. Žene su naročito često izložene mobbingu i vrlo su često bespomoćne. Iako još uvijek nema pravnih instrumenata za sankcioniranje mobbera, prva presuda u korist žrtve mobinga, žene i znanstvenice, donesena je u Hrvatskoj u listopadu 2006. godine. Povodi za mobbing mogu biti različiti i najčešće su iracionalni: nacionalna i spolna različitost, konkurencija, obrazovanje itd. Pretraživanjem stučne medicinske literature (MEDLINE) na temu mobbinga u Hrvatskoj nije pronađen niti jedan rad na tu temu. Edukacija studenata Medicinskog fakulteta u Splitu o mobbingu odvija se na Katedri za javno zdravstvo u okviru teme “ Uloga radne sredine u zdravlju i bolesti” predmet Socijalna medicina te u okviru predmeta “ Zdravstvena ekologija, medicina rada i športa” pod nazivom “ Zlostavljanje na radnom mjestu (Mobbing)” . Da bi se mobbing prepoznao, dijagnosticirao i prijavio treba educirati, između ostalih, i zdravstvene radnike. Zdravstveni radici su oni od kojih će osobe izložene mobbingu prvo potražiti pomoć. Cilj: Zanimalo nas je kakvi su stavovi zdravstvenih radnika, posebice studenata medicine o mobbingu. Ispitanici i metode:Ukupno je, anonimnim anketnim upitnikom, ispitano 146 zdravstvenih radnika: 49 liječnika, 38 studenata završne godine medicine i 59 studenata visoke zdravstvene škole u Splitu (od toga 46 u radnom odnosu). Prvih pet pitanja odnose se na socio-demografske podatke o ispitanicima (spol, životna dob, obrazovanje, radno mjesto – privatni/javni sektor, godine radnog staža). Drugi dio (15 pitanja) vrednuje tvrdnje ljestvicom po Likertu (1-5, pri čemu 1 označava potpuno neslaganje, a 5 potpuno slaganje s navedenom tvrdnjom). Rezultati: Stavovi studenata o mobbingu ne razlikuju se značajno od stavova liječnika i medicinskih sestara. Jedino je uočena razlika kod tvrdnje „ Ako se nekom u našoj blizini događa mobbing trebamo se angažirati i pomoći osobi“ – 8 (16, 3%) liječnika se ne slaže s tom tvrdnjom, dok u toj kategoriji nema studenata medicine i sestrinstva. Ova pojava bi se mogla objasniti višom životnom dobi liječnika (najviše ispitanika u životnoj dobi 50-59 godina) i dosadašnjim iskustvom s mobbingom: 27 (55, 1%) ispitanika iz ove skupine izjavilo je da je više puta u životu bilo izloženo mobbingu, a 4 (8, 2%) odgovorilo je da je stalno izloženo mobbingu. Zaključak: Pristup rješavanju mobbinga mora biti multidisciplinaran. Edukacija svih sudionika, u prvom redu zdravstvenih radnika, ključni je uvjet početka rješavanja problema.

mobing; stavovi; studenti medicine

nije evidentirano