hrvatski

"Povratak svetoga" i/ili antisekularizacijska "pobuna" u djelu Željka Mardešića

Dok su se mnogi sociolozi religije u posljednjim desetljećima prošloga stoljeća na našim prostorima bavili sekularizacijom i njezinim pobjedonosnim hodom, "nestankom i odumiranjem" religije, samo je Jakov Jukić* govorio o Povratku svetoga (1988.) i Budućnosti religije (1991.). Na integralnom se prostoru današnje religije, drži Jukić, kako izvan Crkve tako i u Crkvi, rađa novi tip vjernika koji pokušava u izravnom doživljaju božanstva doći u dodir sa svetim. Suvremena se religija i religioznost pojavljuje kao osobni, vlastiti religiozni doživljaj i subjektivno religiozno iskustvo koje otvara čovjeku slutnju o Apsolutno Drugomu. Suvremeni je religijski "revival", drži Jukić, ponajprije prosvjed protiv pretjerane svjetovnosti svijeta, ali isto tako i prosvjed protiv religijskih institucija koje su otišle (pre)daleko u kompromisima s tom i takvom svjetovnošću. Radikalizacija sekularizacije u pravilu rađa novim religijama. Bez obzira radi li se o sekularizaciji društva ili/i crkvenih institucija. Novi su religijski pokreti, prema Jukićevu mišljenju, izraz razočaranja svjetovnoga čovjeka radikalnom svjetovnošću svijeta. A novi eklezijalni pokreti, poglavito karizmatičarski pokret(i) u kršćanstvu, izraz razočaranosti vjernika ne samo tom pretjeranom svjetovnošću svijeta nego i svjetovnošću svojih (tradicionalnih) vjerskih institucija koje "sklapaju pakt" s tim i takvim svijetom.

suvremeno društvo; religijski pokreti; karizmatička religioznost

nije evidentirano