hrvatski

Porotno sudovanje u Hrvatskoj i Slavoniji 1849-1918: sudbina jednog transplanta

Porotno suđenje je iz engleske tradicije preuzeto u francusko revolucionarno kazneno zakonodavstvo 1791. godine nakon čega se ono postupno širilo i po drugim europskim zakonodavstvima. Porotno suđenje je u Hrvatsku i Slavoniju uvedno jednom represivno obilježenom uredbom koju je 1849.g. donio ban Jelačič po uzoru na austrijsko zakonodavstvo. No. ta je uredba ukinuta već 1850.g. nakon što je prvi porotni postupak završio prosvjedom protiv tog oktroiranog i nejasnog propisa. Porotno suđenje je kao redovna institucija uvedeno u hrvatski pravni sustav kroz tri posebna zakona Hrvatskog sabora, kao dio liberalnih reformi za uprave bana Mažuranića. Ta je regulativa bila zasnovana na novijem austrijskom zakonodavstvu uz određene značajne razlike. Nadležnost hrvatske porote bila je znatno uža, a za cijelu zemlju je bio osnovan samo jedan porotni sud, u Zagrebu.Ograničenja su značajnim dijelom bila uvjetovana neizravnim pritiskom ugarskw vlade i kralja, ali i uvjerenjem liberalne većine u Hrvatskom saboru kako hrvatsko stanovništvo zbog stupnja obrazovanosti nije posve pripremljeno za veći i širu nadležnost u porotnom suđenju. Za uprave bana Heredrvarya (1883-1903) porotno suđenje je bilo nekoliko puta suspendirano, nakon izbornog uspjeha HS Koalicije 1907. bilo je opet uvedeno, a zatim zbog ratnih okolnosti ukinuto 1914.g. Pred porotnim sudom bila su 33 slučaja. Analiza pokazuje kako su porotnici bili neskloni donošenju odluke o krivnji pa je korišten institut tzv. objektivnog postupka radi izbjegavanja nadležnosti porotnog suda. Osim toga se pokazalo kako je institut porote u novom okruženju pokazao drugačija obilježja od očekivanih, da je njegova pravna i društvena funkcija bila izmjenjena, te da se nije ukorijenio kao dio hrvatskog pravnog sustava, nego je u drugačijem tradicijskom okruženju nestao slično kao i u drugim europskim zemljama.

porotno sudovanje; Hrvatska; Slavonija; pravni transplant

nije evidentirano