hrvatski

Rukopisna zbirka pripovijedaka Baltazara Bogišića

Rukopisna zbirka iz ostavštine Baltazara Bogišića iz druge polovice 19. st. najveća je i najpoznatija zbirka priča iz dubrovačke okolice. Zapisi su nastajali postupno od 1855. do 1891. godine. Glavninu su, na njegov su poticaj, prema njegovim uputama a vjerojatno i u izravnom razgovoru s njim, prikupili drugi, jer je on živio i djelovao ponajviše u inozemstvu. Iz upitnika sabiračima vidljivo je da se Bogišić zanimao za sve što karakterizira “ prosti narod, sve što opisuje i predstavlja njegove duševne i materijalne proizvode, njegovo vjerovanje u natprirodna bića, njegov ukus, ćud, život domaći i općenje s ljudima” . Zanima se za jezikoslovne spise, za pjesme, pripovijetke, poslovice, zagonetke i predaje, za običaje, igre, glazbu, nošnju, za ekonomiku, domaći život i društvene odnose, za običajno pravo, ljekarstvo, narodni kalendar i zvjezdoznanstvo. Zbirka je do danas ostala neobjavljena, premda svojim značenjem u cjelokupnom korpusu hrvatskoga usmenoknjiževnoga istraživanja premašuje lokalni značaj. Sva kasnija istraživanja pripovijedanja toga kraja pokazuju žanrovsku, tematsku i motivsku podudarnost sa spomenutim zapisima.

usmena tradicija; zbirka; Bogišić

nije evidentirano