hrvatski

Supervizija kao resurs kvlitetnije prakse psihosocijalnog rada

Supervizija kao resurs kvalitetnije prakse psihosocijalnog rada Danas vjerujemo da se pomoć zajednički suostvarjuje putem uspostavljanja osobnog odnosa, u okviru kojeg stručnjak i korisnik pronalaze nova rješenja. To znači da stručnjaci, pored usvajanja različitih vrsta znanja imaju i obavezu specifičnog, osobnog načina učenja. U tom kontekstu, supervizija predstavlja &laquo ; prostor za predah, vježbanje i proučavanje sebe&raquo ; . To je prostor u kojem imamo priliku razvijati osobnu ideju kvalitete naše prakse i eksperimentirati s njenim sličnostima i razlikama u odnosu na profesionalne standarde psihosocijalne prakse. To je također prostor u kojem problematiziramo o sadržajima i procesima naših uloga te o tome kako to što činimo s korisnicima utječe na nas te što to čini nama kao osobama. Od stručnjaka u superviziji se očekuje da budu spremni na samotkrivanje, izlaganje različitim doživljajima te preuzimanje odgovornosti za sudjelovanje i učenje. Ovakva obilježja stručnjaka korisnici često prepoznaju i imenuju kao obilježja &laquo ; dobre osobe&raquo ; te su u odnosu s takvim stručnjakom i sami spremniji na samootkrivanje, preuzimanje odgovornosti i sustvaranje nove kvalitete u odnosu.

osobni odnos; suostvarivanje pomoći; supervizija

nije evidentirano