hrvatski

Pristup liječenju sepse u pasa i mačaka

Sepsa i septički šok česta su komplikacija brojnih infekcija u maloj praksi i najčešći uzrok uginuća u jedinicama intenzivne skrbi. Općenito uzevši, sepsu možemo definirati kao sustavni upalni odgovor na infekciju (bakterijsku, virusnu, gljivičnu ili protozojsku). Brojni su čimbenici koji pridonose razvoju infekcija (primjerice, neracionalna uporaba kortikosteroida, neodržavani venski kateteri itd.), a uspješno liječenje je jedino moguće ukoliko se pravovremeno prepoznaju znakovi infekcije i posljedičnog šoka (poput, depresije, hipo- ili hipertermije, leukocitoze ili leukopenije, tahikardije itd.). U cilju postavljanja dijagnoze i otkrivanja žarišta infekcije potrebno je uzeti uzorke krvi za kompletnu krvnu sliku, biokemijske pretrage (urea, kreatinin, ukupni proteini, albumini, glukoza, bilirubin, AST, ALT, GGT, ALP, CPK, amilazu, lipazu...), PT i APTT. Također je potrebno uzeti uzorak mokraće za fizikalno-kemijsku pretragu i pretragu sedimenta. U svrhu postavljanja etiološke dijagnoze uzimaju se uzorci za mikrobiološku pretragu (mokraća, krv, punktati apscesa, šupljina, zglobova, cerebrospinalnog likvora itd.). Liječenje sepse i septičnog šoka podrazumijeva intenzivnu njegu, primjenu antimikrobnih lijekova širokog spektra, infuzijskih otopina, transfuzije, oksigenoterapije i dr., a u svrhu postizanja ciljnih parametara i stabilizacije pacijenta.

sepsa; liječenje; pas; mačka

nije evidentirano