hrvatski

Personalizacija lokalne i regionalne političke utakmice u Hrvatskoj: nade u legitimiraniju vlast, strah od rizika kohabitacije

U svibnju iduće godine općinski načelnici, gradonačelnici i župani prvi će put biti birani izravno. Zagovornici novog modela ističu argumente jačanja legitimiteta političkog poretka, očekivanja većega izbornog odziva, suzbijanja političke korupcije te prevladavajućeg stava javnosti, dok oponenti najavljuju da ćemo dobiti niz lokalnih šerifa i blokade vlasti u situacijama kohabitacije. Glasujući za kandidata, glasujemo i za njegove unaprijed nominirane zamjenike, nema prostora za poslijeizborne dogovore o podjeli izvršne vlasti – „ roba“ koja se kupuje trebala bi biti poznata, bez skrivenih nedostataka. Jedna od najvećih pravnopolitičkih zabluda 90-ih godina u Hrvatskoj bila je da izuzetno jaka pozicija prvoga hrvatskog predsjednika proizlazi iz njegovih ustavnih ovlasti. Slične zablude možemo čuti vezano uz prelazak na uvođenje modela neposredno izabranih izvršnih čelnika. Treba se kloniti (barem) dviju iluzija. Prvo, u dogledno je vrijeme, bez obzira koja od političkih opcija bila na vlasti, teško očekivati sveobuhvatnu reformu lokalne i regionalne samouprave. Drugo, lokalni izbori bit će puno više od lokalnog nadmetanja. Koji su mogući raspleti u situacijama kohabitacije izvršnog čelnika i predstavničkog tijela? Nekoliko ih je, ukratko: konsocijacijska suradnja elita, vezana trgovina uzajamnim (prije svega proračunskim) ustupcima, funkcioniranje po principu najmanjega zajedničkog nazivnika ili, pak, otvoreni politički rat i uzajamna opstrukcija. U raznim kohabitacijskim sredinama, vjerojatno ćemo imati prilike vidjeti ponešto od svega spomenutog.

izbori; općinski načelnici; gradonačelnici i župani; predstavničko tijelo; lokalna i područna (regionalna) samouprava

nije evidentirano