hrvatski

1.5. Razina i utjecaj onečišćenja na području većih naselja-"vruće točke" Biomarkeri zagađenja 1.5.1.Sustavno određivanje metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnji-kratko izvješće za razdoblje prosinac 1998.-studeni 2007.

U svrhu sustavnog praćenja razine metalotioneina (MT) kao biomarkera za procjenu okolišnog rizika izloženosti dagnji (Mytilus galloprovincialis L.) metalima, u razdoblju od prosinca 1998. do studenog 2007. godine, provedena su 24 uzorkovanja prirodnih populacija dagnji M. galloprovincialis na 11 priobalnih postaja srednjedalmatinskog područja smještenih unutar zadarskog (BO, RB, BI), šibenskog (ZA, SR, JA, MA) i splitskog akvatorija (IV, VR, BA, OM). Ove su postaje projektom definirane kao "vruće točke". Za svako uzorkovanje na svakoj od odabranih postaja, odredili smo srednje vrijednosti MT u citosolu probavne žlijezde dagnji. Izračunat je postotni udio pozitivnih uzoraka u odnosu na ukupni broj analiziranih uzoraka tijekom desetogodišnjeg razdoblja. Pozitivnim nalazom smatrane su vrijednosti indeksa MT iznad gornje granice 95%-tnog intervala pouzdanosti srednje vrijednosti svih lokaliteta u pojedinom uzorkovanju. Najveći postotak pozitivnih nalaza zabilježen je na postaji Martinska (MA) kraj Šibenika smještenoj u donjem dijelu estuarija rijeke Krke. Iza nje slijede postaja Omiš (OM) na ušću Cetine sa 38% pozitivnih nalaza, te postaje Vranjic (VR) i Bibinje (BI) sa 25% pozitivnih uzoraka. Veći postotak pozitivnih nalaza zabilježen je još i na postaji Jadrija (JA) na ušću Krke (17%). Lokaliteti s višim brojem pozitivnih nalaza uglavnom odražavaju veličinu slatkovodnih/estuarnih utjecaja na istraživanom području osim u slučaju priobalne postaje BI koja je smještena u relativno zatvorenom akvatoriju, što bi kao i u slučaju estuarnih lokaliteta, moglo ukazivati na povećani rizik unosa različitih vrsta onečišćivača u organizme, uključujući metale. Prema dobivenim rezultatima smatramo da ostale postaje (BO, RB, ZA, SR, IV, BA) koje pokazuju nižu učestalost pozitivnih rezultata (ispod 10 %) uglavnom odražavaju prirodne sezonske fluktuacije razine biomarkera na istraživanom području i mogle bi se stoga prihvatiti kao bazalne vrijednosti biomarkera s pripadajućim intervalom pouzdanosti (95%) za koje pretpostavljamo da su neovisne o unosu metala iz okoliša. Prikazani rezultati dobiveni prema zbroju pozitivnih rezultata za svako uzorkovanje uglavnom se podudaraju ili su u skladu sa kretanjima korigiranih srednjih vrijednosti indeksa MT za cijelo desetogodišnje razdoblje kao što je prikazano u proširenom tekstu izvještaja.

biomarkeri; metalotioneini; izloženost dagnji metalima

nije evidentirano