Primjena citokina u pedijatrijskoj onkologiji (CROSBI ID 146413)
Prilog u časopisu | pregledni rad (stručni)
Podaci o odgovornosti
Čulić Srđana
hrvatski
Primjena citokina u pedijatrijskoj onkologiji
Citokini su peptidi koje luče limfoidne stanice i važni su u procesu proliferacije i diferencijacije stanica. Ovi topivi medijatori sudjeluju u različitim procesima koji nastaju nakon stimulacije antigenom. Povezani su u citokinsku mrežu, a regulirani su genima. Liječenje citokinima se primjenjuje se kao dio specifične potporne terapije kod malignih i drugih proliferativnih bolesti. Najviše iskustva u liječenju danas imamo s čimbenicima rasta hematopoetskih stanica, kao što su čimbenik rasta granulocita i makrofaga, eritropoietin, neki interleukini, interferon-α i -γ . Rekombinantni humani eritropoetin se primjenjuje u liječenju anemije inducirane kemoterapijom, a reducira potrebe za transfuzijama. Čimbenik stumulacije granulocita primjenjujemo kod neutropenije nastale nakon kemoterapije, a posebno kod epizoda febrilne neutropenije i sepse. Ovaj stimulator hematopoeze danas se također primjenjuje za mobilizaciju krvotvornih matičnih stanica kod transplantacije krvotvornih matičnih stanica. Interferon-α danas uspješno primjenjujemo u djece s histiocitozom Langerhansovih stanica, masivnim hemangiomom i melanomom. Sve mogućnosti primjene citokina u pedijatrijskoj onkologiji danas još nisu iscrpljene. Imunoterapijski pristup liječenju malignih bolesti danas uključuje imunomodulatorne citokine kao što su čimbenik tumorske nekroze alfa, interferoni, interleukini -2, -12, -15, -18 koji potiču antitumorsku aktivnost. Primjena novih citokina IL-21, IL-23, IL-27 s njihovim imunomodulatornim i antitumorskim učinkom naći će mjesta u budućim imunoterapijskim protokolima.
maligne bolesti; primjena citokina; dijete
nije evidentirano
engleski
Cytokine Administartion In Pediatric Oncology Patients
nije evidentirano
malignant disease; cytokine administration; childhood
nije evidentirano
Podaci o izdanju
Povezanost rada
Kliničke medicinske znanosti