hrvatski

Uvodna riječ. Na početku bijaše stanica i osta stanica

40. godina organizirane nastave iz citodijagnostike u Hrvatskoj – malo ili puno za struku koja i danas traži svoje mjesto pod suncem u Europi i svijetu? Da li su prof.dr.sc. Erik Hauptmann i prof.dr.sc. Ante Zimolo, osnivači Poslijediplomskog studija iz Medicinske citologije (kasnije preimenovane u Kliničku citologiju) 1967. godine, na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, bili vizionari ili vjerni sljedbenici svojih učitelja i suradnika? Ni danas u prelijepoj, ali maloj Hrvatskoj, u kojoj ima oko 130 specijalista i specijalizanata iz Medicinske/Kliničke citologije, nije lako biti specijalist struke koja nije stereotipna i koja se ne uklapa u već ustaljene, poznate i tradicionalne specijalizacije. Još teže je bilo sredinom prošlog stoljeća, kada su se kliničari raznih specijalnosti počeli bavili citologijom uz svoju osnovnu djelatnost. Trebalo je smoći snage i upustiti se u pustolovinu, u nepoznato, baveći se isključivo citologijom puno radno vrijeme, ostavivši često i svoje osnovne specijalizacije, te se čitav život posvetili struci u koju se vjeruje, nesebično prenoseći znanje na sljedeće generacije. Nije ni čudo da je uz takav trud entuzijasta, Hrvatska jedna od rijetkih europskih zemlja u kojoj od 1974. godine postoji samostalna specijalizacija iz Kliničke citologije u trajanju od 4 godine. Većina polaznika Poslijediplomskog studija iz Kliničke citologije je ostala u citologiji završivši specijalizaciju iz Medicinske/Kliničke citologije. Ima i onih kojima je poslijediplomski studij pomogao ne samo u daljnjem znanstvenom napredovanju (izrada magisterija i doktorata) već i boljem razumijevanju i primjeni citologije u svom rutinskom radu, na čemu smo im itekako zahvalni. Iako skromnih prostornih uvjeta i opreme, specijalisti citolozi su izrazito razvili citološke vještine u svim područjima dijagnostike: imunocitokemijsku analizu, kompjutersku analizu slike, molekularne i citogenetske metode na samim citološkim razmazima i suspenzijama stanica iz uzorka dobivenog citološkom punkcijom, te su samim time njihovi rezultati komplementarni i s daleko bogatijim i razvijenim zemljama. Nije ni čudo, što se i u UEMS-i – Sekciji za patologiju na sastanku u Grčkoj ove godine (2008) na Europskom nivou razmišlja o novom modelu specijalizacije iz dviju morfološki srodnih struka: patologije i citologije za zajedničkim deblom, sličnom koje je predložilo i Povjerenstvo za kliničke morfološke struke (patologiju, citologiju i sudsku medicinu) pri Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske 2003 godine. Tako duga tradicija kliničke citologije okrunjena je u zadnje vrijeme domaćim i međunarodnim nagradama mladim autorima: Violeti Glamočlija (Mostar), za prvog autora najboljeg rada na Medicinskom fakultetu u Splitu 2003/2004. godine ; Romini Kanić (Bjelovar) za najbolji rad na 3. hrvatskom kongresu citologije u Opatija 2005 ; Ivani Hodak (Slavonski Brod), za jedan od 10 najboljih radova mladih autora na 31. Europskom citološkom kongresu u Pariz 2005. godine te Suzani Harabajsa (Zagreb), za najbolji rad na 1. Simpoziju citotehnologije u Opatija 2005. I danas su hrvatski citolozi priznati u europskim i svjetskim citološkim krugovima kao organizatori međunarodnih citoloških skupova, pozvani predavači, predsjedatelji pojedinih sekcija i aktivni učesnici internacionalnih kongresa. Domaćini su i predavači na 1. Europskom citološkom tečaju (European Cytology Tutorial) u organizaciji European Federation of Cytology Societies (EFCS) u Cavtatu u listopadu 2008. godine te organizatori 37. Europskog citološkog kongresa (37th European Cytology Congress) 2012. također u Cavtatu. Citologiju smo dobili u nasljeđe od naših prethodnika, nama danas ostaje samo zadatak, čuvati i njegovati «obiteljsko srebro». Historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis (Cicero, De or. II, 9, 36).

citologija; poslijediplomski studij

nije evidentirano