hrvatski

Strah od višestruke nelagode. Krleža kao adaptator "Cvrčka pod vodopadom" (te "Finala") i Mario Fanelli kao redatelj filma "Put u raj"

Iako je ustvrdio da mu je filmska umjetnost bliska još iz vremena vlastitih književnih početaka, Krleža je u radu na scenariju za ekranizaciju vlastite novele demonstrirao da mu je praktični dio filmske umjetnosti bio ili nepoznanicom ili se pak radi o namjernom poigravanju s filmskim medijem koji biva korišten kao audiovizualna epika. Međutim, to s druge strane može biti i signalom djelomične poetološke povezanosti s Tarkovskim i Bergmanom. Razlozi za nelagodu pri recepciji filma Put u raj višestruki su. Krleža je ponajprije jasno i nedvosmisleno demonstrirao svoju nekompetentnost za pisanje filmskih scenarija i svojim ignoriranjem donekle uvrijedio filmsku branšu. To bi bila nelagoda formalno-tehničke i stručne naravi. Sljedeća je nelagoda ideološke naravi: Krleža izmiče okovima komunističke i socijalističke ideologije te progovara, doduše još uvijek ambivalentno i ironično kritički (Krleži je religija nespojiva s ratom i umorstvom!), o drugim ideološkim mogućnostima u dijalogu s kršćanskim predodžbama. Treća je nelagoda povijesno-političke naravi: Krleža doživljava s hrvatskim domobranstvom svojevrsni paralelni 'put u raj', dok su Rusi i Srbi u negativnom svjetlu (mogući uzrok blokade kod distributera &raquo ; Morava-film&laquo ; ). Nadalje, Krleža neugodno progovara o nekim manama u području medicine i politike – te na kraju sve prekriva tabuiziranim, pomalo homoerotskim sitnicama i nelagodom zajedničkog uriniranja! No, da se i uriniranje i pisoar mogu pretvoriti u umjetnost, dokazao je Marcel Duchamp još 1917. svojim izloškom Fountain .

Krleža i filmski medij; novela "Cvrčak pod vodopadom"; fragment "Finale"; film "Put u raj"; neiskorišteni dijelovi scenarija; razlozi nepovoljne recepcije filma

nije evidentirano