hrvatski

Modifikacija konzervativne i parodontološke skrbi kod oralnomedicinskih bolesnika

U stomatološkoj praksi u kojoj se obavlja konzervativna i parodontološka skrb, pomoć gotovo svaki dan traže i oralnomedicinski bolesnici. S obzirom na to da njihovo liječenje ponekad odstupa od uobičajenoga, prijeko je potrebno tijekom zbrinjavanja takvih bolesnika biti svjestan posebnosti u pristupu. Pružanje uobičajenih konzervativnih stomatoloških zahvata gotovo uvijek zahtijeva duže maksimalno otvorena usta i rastegnuta mekaoralna tkiva, održavanje suhoga radnog polja aplikacijom vaterolica i sisaljke, a nerijetko i postavljanje koferdama. Osim toga, mora se na zub koji se sanira aplicirati različite tvari koje često dolaze u doticaj i s okolnim oralnim strukturama. Kod bolesnika s akutnom bolesti usne šupljine kontakt tih tvari s, na primjer, bulama, erozijama, ulceracijama i deskvamacijama bio bi jako bolan, a istodobno i potencijalno opasan. Zato stomatološki tretman bolesniku postaje teško podnošljiv, a stomatologu teško izvediv. Klinički nalaz akutne bolesti mekih oralnih tkiva (primjerice, akutne bakterijske, virusne, gljivične i drugih bolesti usta, ili, pak stanja egzacerbacije kroničnih bolesti kao što su autoimune vezikulobulozne bolesti) zahtijeva redukciju opsega stomatoloških postupaka samo na hitne i neodgodive zahvate. Prioritet se daje postupcima lokalne i sustavne oralnomedicinske terapije. Od njih se očekuje da brzo saniraju akutno stanje i eventualne akutne lezije, spriječe daljnju progresiju bolesti i pojavu novih lezija te preveniraju komplikacije ; tj. bolest trebaju dovesti u fazu remisije ili barem maksimalne sanacije koju je moguće postići kod pacijenta. Nakon što se izliječi akutna bolest ili, pak, nakon što uđe u remisiju, kod mnogih se bolesnika mogu nemodificirano obavljati svi konzervativni i parodontološki postupci. Ipak, treba imati na umu i činjenicu da kronične bolesti usta (na primjer, kod bolesnika sa sustavnim autoimunim bolestima) često zahtijevaju prilagodbu u izboru materijala i provedbi stomatološke skrbi. Posebnu pozornost (posebice u zbrinjavanju kroničnih oralnomedicinskih bolesnika) potrebno je usmjeriti prema prevenciji - temelju očuvanja zdrave i funkcionalne denticije, a koja je kod takvih bolesnika najvažnija.

bolesti usta; restorativna stomatologija; parodontologija

nije evidentirano

engleski

Restorative and Periodontal Treatment modifications in Oral Medicine Patients

U stomatološkoj praksi u kojoj se obavlja konzervativna i parodontološka skrb, pomoć gotovo svaki dan traže i oralnomedicinski bolesnici. S obzirom na to da njihovo liječenje ponekad odstupa od uobičajenoga, prijeko je potrebno tijekom zbrinjavanja takvih bolesnika biti svjestan posebnosti u pristupu. Pružanje uobičajenih konzervativnih stomatoloških zahvata gotovo uvijek zahtijeva duže maksimalno otvorena usta i rastegnuta mekaoralna tkiva, održavanje suhoga radnog polja aplikacijom vaterolica i sisaljke, a nerijetko i postavljanje koferdama. Osim toga, mora se na zub koji se sanira aplicirati različite tvari koje često dolaze u doticaj i s okolnim oralnim strukturama. Kod bolesnika s akutnom bolesti usne šupljine kontakt tih tvari s, na primjer, bulama, erozijama, ulceracijama i deskvamacijama bio bi jako bolan, a istodobno i potencijalno opasan. Zato stomatološki tretman bolesniku postaje teško podnošljiv, a stomatologu teško izvediv. Klinički nalaz akutne bolesti mekih oralnih tkiva (primjerice, akutne bakterijske, virusne, gljivične i drugih bolesti usta, ili, pak stanja egzacerbacije kroničnih bolesti kao što su autoimune vezikulobulozne bolesti) zahtijeva redukciju opsega stomatoloških postupaka samo na hitne i neodgodive zahvate. Prioritet se daje postupcima lokalne i sustavne oralnomedicinske terapije. Od njih se očekuje da brzo saniraju akutno stanje i eventualne akutne lezije, spriječe daljnju progresiju bolesti i pojavu novih lezija te preveniraju komplikacije ; tj. bolest trebaju dovesti u fazu remisije ili barem maksimalne sanacije koju je moguće postići kod pacijenta. Nakon što se izliječi akutna bolest ili, pak, nakon što uđe u remisiju, kod mnogih se bolesnika mogu nemodificirano obavljati svi konzervativni i parodontološki postupci. Ipak, treba imati na umu i činjenicu da kronične bolesti usta (na primjer, kod bolesnika sa sustavnim autoimunim bolestima) često zahtijevaju prilagodbu u izboru materijala i provedbi stomatološke skrbi. Posebnu pozornost (posebice u zbrinjavanju kroničnih oralnomedicinskih bolesnika) potrebno je usmjeriti prema prevenciji - temelju očuvanja zdrave i funkcionalne denticije, a koja je kod takvih bolesnika najvažnija.

Oral Diseases; Restorative Dentistry; Periodontology

nije evidentirano