hrvatski

Punktat limfnog čvora kao analitički uzorak za fenotipizaciju stanica

Analiza stanica promjena protočnom citometrijom u suvremenom kliničko – laboratorijskom radu danas znači pomoć u postavljanju dijagnoze određivanjem klonalnosti B-limfocita, te samim time odvajanju benignih od malignih limfoproliferativnih bolesti. Osim toga, prikladna je u tipizaciji B-staničnih malignih limfoma, određivanjem diferencijacijskog statusa limfatičnih stanica te procjeni prognoze i izboru liječenja pojedinih patoloških entiteta, određivanjem proliferacijskog statusa upotrebom proliferacijskih biljega ili određivanjem ploidnosti limfatičnih stanica (DNA analiza). Zbog toga je cilj ovoga rada bio: 1. Ocijeniti prikladnost i dostatnost punktata limfnog čvora za analizu metodom protočne citometrije u slučajevima benignih i primarnih malignih poremećaja limfnih čvorova ; 2. ocijeniti, određivanjem klonalnosti B limfocita metodom protočne citometrije, vrijednost citološke dijagnoze u različitim skupinama malignih i benignih poremećaja limfnog čvora te 3. analizom udjela ekspresije pojedinih staničnih biljega metodom protočne citometrije, pokušati primijeniti dobivene rezultate u citokemijskoj analizi na citološkim uzorcima u svrhu poboljšanja citološke dijagnostike bolesti limfnog čvora te time odvajanja malignih od benignih poremećaja. Ispitanici, materijal i metode: U analizu je uključeno 239 bolesnika kod je učinjena citološka analiza te analiza staničnih biljega protočnim citometrom. Za statističku obradu korištena je Statistika 7.1. Rezultati su pokazali: 1. da je citološka punkcija adekvatna metoda za dobivanje dovoljnog broja stanica za analizu protočnim citometrom. Adekvatnost je podjednaka bez obzira da li se radi o benignim ili malignim limfoproliferativnim bolestima. Analizirajući postotak limfatičnih stanica obzirom na veličinu (karakteristike manjih limfocita - ML, karakteristike većih limfatičnih stanica - VL i velikih karakteristika ostalih mononuklearnih stanica - MN) benigne limfoproliferativne bolesti (BLPB) i monomomorfne populacije limfatičnih stanica (MPLS) imaju najviše manjih limfatičnih stanica, B-Non-Hodgkinovi limfomi (B-NHL)-i najviše većih limfatičnih stanica, a limfomi koji nisu B-staničnog podrijetla (Ne-B-NHL) najviše stanica karakteristika ostalih mononuklearnih stanica. Klonalnost B-limfocita, u pravilu je karakteristika B-malignih limfoproliferativnih bolesti. U manjem postotku slučajeva klonalnost se ne može dokazati, iako se radi o B-NHL-ima ako je postotak klonalnih limfatičnih stanica mali (u nekim stučajevima difuznog B velikostaničnog limfoma bogatog T-limfocitima – DLBCL T rich) ili su velike limfatične stanice razorene manipulacijom (punkcija, odvajanje mononukleara itd). I u skupini citološki dijagnosticiranih benignih poremećaja (BLPB i MPLS) i Ne-B malignih limfoma, nađena je u manjem broju klonalnost B-limfocita. Zaključak: Citološka dijagnostika limfoproliferativnih bolesti je jednostavna i sigurna dijagnostika kako u odvajanju benignih od primarnih limfoproliferativnih (limfoma) i sekundarnih malignih bolesti, tako i u tipizaciji i subtipizaciji malignih limfoma (Hodgkinov limfom, B i T NHL). Obzirom da se citološkom punkcijom dobije dovoljno stanica za analizu protočne citometrije, ove dvije dijagnostike korištene zajedno podižu dijagnostičku točnost i sigurnost.

citološka punkcija; limfni čvor; protočna citometrija

nije evidentirano