hrvatski

Spašavanje u funkciji zaštite okoliša s posebnim osvrtom na mjesto zakloništa

Suvremeno pravo spašavanja doživjelo je korijenite promjene. Dok se tradicionalno pravo spašavanja, uz obvezno spašavanje ljudskih života, odnosilo na spašavanje imovine na moru, ugrožene pomorskom havarijom, danas spašavanje postoji i kao mjera zaštite morskog okoliša. Problem mjesta zakloništa je izravno povezan s modernim pravom spašavanja jer su spašavatelji upravo ti koji se prvi suoče s problemom odbijanja obalnih država da pruže mjesto zakloništa brodu kojega oni spašavaju. Određivanje mjesta zakloništa znači prihvaćanje obveze od strane obalnih država da unaprijed odrede jedno ili više mjesta, odnosno područja u okviru svojih morskih prostora, opskrbljenih opremom, uslugama i drugim uvjetima pogodnim za ispitivanje i saniranje štete i obavljanje hitnih popravaka brodova (osobito nakrcanih tankera) te prekrcaj tereta. U studenom, 2003. godine Međunarodna pomorska organizacija je usvojila dvije rezolucije koje se odnose na problem mjesta zakloništa. Rezolucija A.949 (23) pod nazivom Guidelines on places of refuge for ships in need of assistance (Smjernice o mjestima zakloništa za brodove kojima je potrebna pomoć) se primjenjuje kada brodu treba pomoć, ali sigurnost ljudskih života nije ugrožena. Druga rezolucija, A.950 (23) Maritime Assistance Services - MAS (Služba pomoći na moru), preporučuje svim obalnim državama osnivanje posebne službe pomoći na moru (MAS). Donošenjem novog Pomorskog zakonika Republika Hrvatska se obvezala da će u roku od tri godine odrediti mjesta zakloništa.

zaštita morskog okoliša; Konvencija o spašavanju; 1989; moderno pravo spašavanja; mjesto zakloništa

nije evidentirano