hrvatski

Jagićev srednji oblik glagoljice u svjetlu suvremene glagoljske paleografije

Jagićeva pretpostavka iz 1883. godine o razvoju tipova glagoljskoga pisma uspoređuje se s novim rezultatima paleografskog istraživanja. Vatroslav Jagić smatra da je glagoljica u naslovima Zografskog i Marijinskog evanđelja, Kločeva glagoljaša i drugdje, najstariji poznati oblik, i da su naslovnim slovima napisani cijeli Kijevski listići, najstariji poznati glagoljski rukopis. Pretpostavio je da se iz takvoga naslovnog oblika, koji naziva srednjim, mogla razviti s jedne strane » potpuna okruglost« u Makedoniji i Bugarskoj i s druge strane manja okruglost ili » veća uglatost« u Moravskoj, Češkoj i Panoniji. Rezultati suvremene glagoljske paleografi je pokazuju da srednji oblik ili naslovna glagoljica i Kijevski listići imaju zajednički petolinijski ustroj. Iako položaj slova u Kijevskim listićima ignorira petolinijski ustroj – kraća slova su pomaknuta na gornju liniju – taj linijski ustroj prisutan je u dosljedno i predvidivo nejednakoj visini slova koja iz njega proizlaze. Poznato je iz recentne paleografske literature da okrugla glagoljica nije nastala iz naslovne, nego iz trokutaste. Budući da trokutasti oblik nema hasta u svojoj grafi čkoj strukturi, iz toga se oblika nije mogla razviti naslovna glagoljica. Okrugla glagoljica ima haste i velika je vjerojatnost da se naslov na razvila od okrugle tako da je te haste značajno i ujednačeno produžila. Srednji oblik je prema tomu nastao iz okrugloga u njegovoj najranijoj fazi kad je petolinijski ustroj još bio poznat pisarima. Jagićeva pretpostavka o srednjem obliku » veće uglatosti« otvorila je mogućnost za oblik stariji od okrugla. Bila je to dobra pretpostavka za njegovo vrijeme. Suvremena glagoljska paleografi ja na to mjesto postavlja trokutastu glagoljicu.

Vatroslav Jagić; glagoljska paleografi ja; srednji oblik; naslovna glagoljica; trokutasta glagoljica

nije evidentirano