hrvatski

Marginalije uz altarističku radionicu Girolama Picca

U gradu Korčuli šezdesetih godina 18. stoljeća djeluje furlanski altarist Girolamo Picco. On se u Korčuli oženio 1759. godine te tijekom sljedećeg desetljeća s radionicom podiže desetak mramornih oltara na otoku Korčuli te u dominikanskoj crkvi u Vignju na poluotoku Pelješcu. Podrobnijom analizom skulptorske dekoracije nekolicine njegovih oltara u Korčuli i Blatu, vidljiva je znatna kvalitativna razlika između skulpture na atici oltara, nasuprot bitno slabijim reljefnim anđeoskim glavama na njihovim stipesima. Skulpturu slabije kvalitete, odnosno, anđeoske glavice na stipesima svojih oltara, Picco je sam klesao, dok je kvalitetnije kipove anđela na atikama oltara naručivao u Veneciji. Na temelju stilske analize te je skulpture moguće povezati s radionicom venecijanskog kipara Giuseppea Bernardija (Pagnano, 1696. – Venezia, 1774). Upravo tijekom šestog i sedmog desetljeća Giuseppe Bernardi ima izuzetno plodnu skulptorsku djelatnost, a njegova je radionica najvjerojatnije opskrbljivala skulpturom mnoštvo sakralnih prostora diljem Serenissime. Stoga ne čudi pojavljivanje spomenutih venecijnskih skulptura na otoku siromašnom kiparskim djelima u mramoru, čak i kada su one bile nabavljane neizravnim putem.

altarist; Girolamo Picco; radionica; Giuseppe Bernardi

nije evidentirano