hrvatski

Ekstrinzični i intrinzični pristup motoričkom učenju

Motoričko učenje označava promjene unutarnjeg procesa koje određuju sposobnost pojedinca da izvede određeni motorički zadatak, a u kineziološkim istraživanjima vrednuje se prikupljanjem povratnih informacija putem: (1) mjerenja razine/kvalitete znanja naučenog motoričkog sadržaja koje nam služi kao povratna informacija pri motoričkoj izvedbi a koje označava kvalitetu izvedenih pokreta i (2) mjerenja rezultata neke aktivnosti koja određuju izvedeni motorički zadatak. Razlikujemo dva osnovna pristupa fizičkoj aktivnosti. Intrinzični pristup - pretpostavlja orijentiranost osobe na zadatak, kako ga što bolje izvršiti i kako popraviti izvedbu. Ekstrinzični pristup, suprotno, podrazumijeva uspoređivanje osobne kompentecije s drugima. Utvrditi dominantan individualni pristup motoričkom učenju, predstavlja bitnu informaciju u svakom vođenom kineziološkom tretmanu bilo da je riječ o vrhunskom sportu, edukaciji ili rekreaciji, a utvrđuje se TEOSQ (Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire) – mjernim instrumentom za procjenu intrinzične i ekstrinzične orijentacije u sportu. Psihometrijska istraživanja sa ciljem procjenjivanja osobnog doživljaja o aktivnosti, predstavljaju temelj kineziološkim istraživanjima povezanosti subjektivnog doživljaja određene aktivnosti i objektivne uspješnosti samog izvođenja. Visoka razina intrinzične orijentacije ključ je uspješnog motoričkog izvođenja kod školske djece. Poseban značaj identifikacija pristupa fizičkoj aktivnosti ima u estetskim sportovima gdje je emocionalna ekspresija pokretom često subjekt natjecateljske uspješnosti.

povtratna motorička informacija; motivacija; subjekivno iskustvo

nije evidentirano